26 Jul 2016

Galerija: Hodočašće Sv. Iliji i blagoslov spomen obilježja kamišarima na Stražebnici

Written by Teo Bartulovic.

Iako ne najviši, Sveti Ilija je definitivno jedan od najljepših ali i najizazovnijih Biokovskih vrhova, što zbog te činjenice a što zbog pregršt opcija uspona i osobnih preferencija i hodočasnika, u pravilu nema organiziranog uspona te je svim onima koji žele prisustvovati misnom slavlju ostavljeno da po vlastitom nahođenju izaberu smjer uspona na jednodnevnim li višednevnim turama.

Sukladnom tome i u samom društvu se ekipa rasporedila i krenula na uspon iz manje više svih dostupnih smjerova sa sjeverne strane Biokova. Oni na jednodnevnim turama su uglavnom izabrali najdirektniji i samim time najkraći uspon iz Starog sela preko Dobrog dola. Oni uvjetno rečeno 'nespremniji' ili možda samo željniji nešto lakšeg uspona odlučili za varijantu izlaska autom na plato Kaoca novo uređenim šumskim putem te onda nastaviti lagani uspon preko Mišjena, Stražbenice i radića stanova uz savladavanje tek nekih šestotinjak metara visinske razlike. Uzgred rečeno, ova opcija je popularna i kod dijela planinara koji se odluče na dvodnevni uspon jer se noćenje na Radića stanovima koji obiluju pitkom vodom, možda i najboljom na cijelom Biokovu nameće kao idealno mjesto za noćenje.

Anyway, ja osobno tradicionalno idem na tri dana uz izbor što pitoresknije rute kako pri usponu tako i pri silasku. Inicijalni plan je bio da se krene već u četvrtak iz Milića te nakon noćenja na Sv. Juri nastavi dalje preko Dvoćulka, Podrašca i Culice. Ovo je u biti dio plana da se ispitaju opcije, odnosno dio rute za turu zabiokovskih svetaca koju planiramo na jesen i kojom bi povezali sva tri zabiokovska hodočašća krenuvši iz Šuta preko Sv. Ilije i Sv. Jure da bi se na kraju preko velikog i malog Osova probili do Sv. Roka i spustili u Turiće.

Na žalost plan se djelomično izjalovio, Frosty nam se razbolio (ništa strašno čini se) i morao je kod veterinara u četvrtak tako da je sve skupa pomaknuto na petak jutro a tura djelomično izmijenjena no ne i olakšana, baš naprotiv postala je i zahtjevnija jer je sve tamo do Radića stanova išla van svih markiranih staza, većim djelom posve 'na divlje'. Kako god bilo, ona naša stara 'da nije svako zlo za zlo' se pokazala još jednom kao ispravna pa je tako tura ispala odlična, hodočašće najposjećenije do sada (ako je vjerovati brojačima bilo je 111 planinara) a i po povratku doma nas je dočekao gotovo pa posve oporavljeni Frostinjo.

Iz Milića smo krenuli oko 08.00h, poprilično žustrim tempom da bi preko Andrijine staje izbili na plato ponad Mucića ledenice izbili za nešto manje od sat vremena, ovdje ujedno uzimamo prvu pauzu i kratko vijećamo kud i kako dalje. Negdje iznad Andrijine staje srećemo i prvog poskokića kako se ljenjivo gmiže kroz rosnu travu, pravi kapitalac koji nas je trgnuo iz letargije i upozorio da smo ipak na njihovom terenu i da je oprez i više nego nužan.

Obzirom da se sunce već bilo uzdiglo poprilično visoko biramo opciju izlaska na Podrašac kroz gustu bukovu šumu, prvenstveno da se malko rekuperiramo šetnjom kroz debelu hladovinu i skupino snage za dalje napredovanje grebenom prema Iliji gdje će rijetko biti prilike da se skrijemo od sunca koje je toga dana kako je Vakula reko i najavio bilo posebno nemilosrdno, osobito na brisanom prostoru Biokovskog vršnog dijela.

Bez previše kalkulacija i planiranja sa Podrašca krećemo gotovo pravocrtno bez suvišnog zaustavljanja a sve u nakani da se što prije dokopamo ledeno hladne vode na Radića stanovima ali i pokušamo domoći Sv Ilije prije podneva te na taj način izbjegli najjače sunčeve udare. U toj nakani smo i uspjeli te se kao rafalom pokošeni bacamo u debelu 'ladovinu na sjevernoj strani kapelice oko 12:30 nakon tek nešto više od četiri sata bjesomučnog uspona i prijeđenih dvanaestak kilometara.

Nakon dugog i zasluženog odmora se bacamo na posao, treba staviti barjak i kapelicu očistit, spremit i sredit za sutra a sve skupa se pokazalo mnogo zahtjevnijim nego smo planinari. Naime, prilikom zadnje sanacije oštečenja na kapeli smo ostavili jednu pur pjenu da se nađe ako ustreba i izgleda da je nekome ustrebala ali ne za ono za što me je ostavili. Teško je reči prave razloge ali za vjerovati je da je nekome zimus bilo jako hladno i da je na vrh došao neadekvatno opremljene te je spomenutu pjenu iskoristio da u kombinaciji sa kamenjem i plastičnim bocama zatvori sve otvore na kapelici. da stvar bude još i gora nije zaustavio tu nego je sa pjenom posve popunio prostor između vrata i štoka i priredio nam poprilično posla i mukotrpnog struganja i čišćenja. Ono kako god okreneš ispada da od metle nemoš' popić' čak ni kad u planinu odeš :D

U sumrak kad su zadnje zrake sunca već skrile iza Ščirovca nakon teškog šestosatnog uspona iz Dedića po najvećoj omari na vrh dolaze naši poznanici s Brača i redovni posjetitelji zadnjih godina i malko dižu atmosferu na vrhu pa uz ugodno društvo, ćakulu ali i po koju čašicu nastavljamo druženje do dugo u noć. Na počinak odlazimo s ugodnih 14 stupnjeva u zraku i lagani povjetarac u sred toplotnog vala koji hara dalmacijom, ma koliko zvučala otrcano moram ponovit onu, ma tko to more platit :D

HODOČAŠĆE SV. ILIJI LJETA GOSPODNJEG DVI' I'JADE ŠESN'ESTOG

Ovo je samo mali izbor fotki, kompletan album sa svim fotkama je dostupan na našoj službenoj Facebook stranici, lajkanje, tagiranje i komentiranje je neograničeno :) pa ukoliko imate komentar ili Vam je neka slika posebno zapela za oko samo navalite i komentirajte album uzduž i porijeko ;)

Bračani ne dangube mnogo, kužina se već u cik zore a prve zrake sunce se isprepleću sa mirisom tek skuhane kave i tako dok ispijamo prvu šalicu vrhom se nastavljaju prožimati neki drugi, konkretniji mirisi pržene pancete, jaja, kajgane, kažu to je 'lajf stajl' svaki vikend se oni sastanu kod nekoga i onda ide spiza u nekoliko sljedova a isplanirali su cijelu gurmansku turu po zagori ii okolnim vinarijama kad se spuste planine :D

Na obližnjem obronku nam se ukazuje usamljena divokoza, spokojno pase ne obazirući se na nas dobrih pola sata sve dok je nisu uznemiri i potjerali zvukovi prvih hodočasnika koji su počeli pristizati iz svih smjerova, Šute i Breljani iz smjera Ščirovca, Zagvožđaci iz smjera Dedića i Kaoca, Baškovođani iz Osicina a bilo je tu uz naše Bračane i prijatelja iz Solina, pa čak i onih koji potegnuli sve od Dubrovnika. Unaprijed se ispričavam svima koje nisam spomenuo ali obzirom da se na misi okupilo nešto više od 100 hodočasnika nabrajanje bi vodilo u nedogled.

Zapravo ono što me najviše veseli je veliki broj naših malih zagvožđaka, i kad kažem malih onda mislim doslovce jer ih je bilo od pet godina pa naviše i ako je sudit po tome budućnost našeg malog HPD-a je više nego svjetla i sav trud koji smo uložili da bi animirali i zainteresirali mladost izgleda da nije uzaludan. Ipak su to geni kameni, ova naša Bijakova je duboko i tvrdokorno utkana u sam genetski kod, i ljubav prema ovom kamenu i planini je jednostavno nešto s čim se rodiš, živiš i umireš.

Misno slavlje su u koncelebraciji vodili naš nadaleko poznat strastveni zaljubljenik u uspone i kapelana planinar don Dražen Balić te fra Petar Vrljičak, župnik Župe Baška Voda-Promajna-Bast. Naš Don Mario će nam se pridružiti sljedeće godine, ove godine je bio spriječen jer nas je čekao na Stražbenici gdje se u popodnevnim satima odvijao 'drugi dio programa' odnosno blagoslov spomen obilježja na kojem smo radili već neko vrijeme. Ako nas pratite onda ste upoznati sa svime, no ako niste onda treba spomenuti da su se članovi društva odazvali na pozivu za logističkom podrškom te su sudjelovali u akciji iznošenja materijala potrebnog za izgradnju manjeg spomen obilježja kamišraima pogubljenim na predjelu Stražbenica u proljeće davne 1948. godine. Pritom je važno spomenuti kako se spomen obilježje se podiže bez ikakvih političkih ili bilo kojih drugih konotacija, isključivo kao podsjetnik na nesretne sudbine brojnih ljudskih duša na hrvatskim prostorima, posebno u ovom zabiokovskom kraju. Podsjetnik na sve one koji su imali hrabrosti da se suprotstave zlu i nepravdi, podsjetnik na stradanje nemoćnih u ratnom vihoru.

U povratku na Stražbenicu puna postava Cave Monstera svraća na Radića stanove kako bi uzeli dio opreme i pomogli Stipi spusti opremu do Kaoca jer su 'mali kekeci' bilo umorne od uspona i trebalo im je pomoći. Uzimam jedan šator, vreću i Nivea baby ruksak koji se bojom i dizajnom uklapao sa mojim Mille ruksakom da mi ne pokvari outfit :D i krećemo put Stražebince. Za razliku od ostalih koji su izabrali povratak preko Mišjena mi smo se odlučili preko Polegnuše spustiti do Sudrupe u nakani da rekognosciramo ova dio terena u čemu smo i uspjeli. Pronašli smo dvije manje špilje te jedan jako perspektivan speleološki objekt kojem ćemo se vratiti na jesen. Nakon skakutanja i vrludanja po oštrim Sudrupskim stijenama i pomalo alpinističkim spustovima po rubovima okolnih vrtača probijamo se do Stražbenice kako bi nazocili već spomenutom blagoslovu i kako bi konačno i zaključi priču nakon nekoliko tjedana mukotrpnog rada i iznošenja sveg potrebnog materijala.

Naravno u kontekstu cijele priče nameće se osnovno pitanje: tko su zapravo bili kamišari? Na žalost nema jednostavnog odgovora, ljudi su pisali cijele knjige vezano na ovu tematiku no u suštini se uglavnom radi o pripadnicima Oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske ili Hrvatima pripadnicima legionarskih njemačkih jedinica i drugi vojnih postrojbi koji su se borili protiv jugoslavenske komunističke vlasti. Osnovali su se potkraj rata u nekim područjima Hrvatske za obranu od partizana, ali i od drugih naoružanih vojnih ili pljačkaških skupina koje su ugrožavale seljačke domove. Iako su u širem kontekstu bili poznati kao križari, u Dalmaciji su bili uobičajeni i nazivi kamišari, škripari te špiljari, a ponegdje i šumnjaci, te jamari.

Eto toliko za sada od nas, dio atmosfere sa pohoda, Misnog slavlja i blagoslova spomen obilježja možete vidjeti u priloženoj galeriji uz napomenu kako je kompletan album dostupan na našoj Facebook stranici i nadu da se vidimo sljedeći vikend na Sv. Juru te na Roku prvu subotu poslije Velike Gospe.

IZ ARHIVA

Kapelica koju su obnovili moji sumještani iz župe Zagvozd prije nekih desetak godina (2000. da budem precizan) je, ako ne najljepši, ondanajizvornijih sakralni objekt na Biokovu, autohtono zdanje sazidano na starim temeljima iz Biokovskog kamena uz minimalnu uporabu betona.

Vrh Sveti Ilija (N 43° 22' 17.2'' E 16° 59' 49.5'') i njegov hrbat nalaze se sjeverozapadno od središnjega dijela Biokova, iznad zaseoka Rastovac u općini Zagvozd. Ime vrha i nadmorska visina su napisani na kamenu ispred ulaza u kapelicu, a žig je ugrađen u desni zid.

Bez obzira na to koji pravac izaberete uspon će biti iznimno dug, naporan i težak zbog velikih sipara te izloženosti suncu. Ovdje su okvirna vremena za najpopularnije pravce uspona: Bast - Bunar Mijaći - Sveti Ilija 4 h; Bast - Osičine - Sv. Ilija 4.30 h; Lokva - Motika - Sv. Ilija 4 h; Dedići - Dobri dol - Sv. Ilija 4 h; Šute - Vrataca - Sv. Ilija 4:30 h; Brzice - Drljenovac - Mišljen - Sv. Ilija 6:30 h.

Misa na Sv. Iliji (2016. god.).

POVEZNICE

Kalendar aktivnostii

Hodočašće Svetom Juri na Biokovu

Hodočašće Svetom Roku na Biokovu

Hrvatski mitovi i legende: Kako je Ilija postao Sveti Ilija Gromovniku

FOTO REPORT: Rekordan broj hodočasnika na misnom slavlju na Sv. Iliji

FOTO REPORT: Hodočašće Sv. Juri na Biokovu

'KO OVO 'MORE PLATIT: Hodočašće i misno slavlje na Biokovskom vrhu Sveti Roko

Ukoliko primijetite eventualne pogreške i/ili imate sugestije za poboljšanje molimo Vas da nam iste dojavite ispunivši kontakt obrazac kojeg možete pronaći na našim internet stranicama u kontakt sekciji ili putem naše službene Facebook stranice. Unaprijed se zahvaljujemo na razumijevanju.