Hodočašće Svetom Roku na Biokovu

U crkvici Sv. Roka, na istoimenom vrhu, u Parku prirode Biokovo, u subotu, 20. kolovoza, služit će se tradicionalna Sveta misa prigodom svetkovine Sv. Roka(Saint Roch). Misno slavlje u kapelici Sv. Roka u pravilu se održava se 16. kolovoza na blagdan sv. Roka ukoliko on pada u subotu a ukoliko ne hodočašće se pomiče na prvu subotu po tom danu to jest prvu subotu poslije Velike Gospe.

U čast svog zaštitnika mještani Župe kao i drugi Biokovci, te planinari svake godine hodočaste ne žaleći truda i muke da po velikoj vrućini i napornom usponu, koji traje tri i pol sata, dođu na svetu misu.

Za uspon se nudi nekoliko markiranih i nemarkiranih pravaca od kojih je najkraći i najpopularniji onaj koji vodi iz Župskog zaseoka takalo. Osim njega vrhu se može pristupiti markiranom stazom koja iz zaseoka Turići vodi preko Čulije (planinarska kuća Akademik Josip Roglić) prema vrhu Sutvid.

Od spomenutih staza postoji i markirana opcija koja iz zaseok Roglići (rodne kuće akademika Josipa Roglića) vodi prema Čuliji gdje se križa sa već spomenutim stazama. Osim ovih smjerova koji idu sa sjeverne strane vrhu se može pristupiti zahtjevnom, dugom i ne markiranom stazom sa ravne vlaške koju preporučujemo isključivo iskusnim te fizički spremnim i spretnim planinarima.

Vrh Sveti Roko sa Sutvidom je greben, na oba vrha su bile crkvice koje su  oštećene višestrukim udarima groma s tim da je crkvica Sv. Roka posve obnovljena. Vrhovi su udaljeni 800 m i pružaju prelijepe vidikovce kako prema primorju tako i prema Dalmatinskoj zagori te planinskim vrhovima u Bosni i Hercegovini.

Crkvica na strmom vrhu visokom 1228 metara je podignuta za vrijeme mletačke uprave u vrijeme epidemije kuge  u slavu Sv. Roka, zaštitnika bolesnika. Svojim oblikom podsjeća na srušenu crkvu Sv. Jure na vrhu Biokova. Izloženost udarima vjetra i gromova tražila je stalnu brigu i popravke kako se ne bi urušila. O jednom od tih popravaka svjedoči i ostatak uklesanog natpisa s podacima o caru Franji Josipu, koji je za svog prolaska tim krajem 1875. godine, darovao 100 forinti za njezinu obnovu. Ostatak tog natpisa, koji je izlomljen udarima groma, ugrađen je u zid crkvice. Zadnja veća obnova izvršena je 1994. godine.

Ovi su predjeli sa najzdravim prašumama na području parka prirode Biokovo te čuvaju 70% stabala biokovske jele (abies bikoviensis, lat.) endemske vrste čija stabla dosežu visinu do 30m, a opseg do 4 m. Ono što ju čini posebno različitom od ostalih četinjaca na ovim prostorima je sposobnost da se samoobnavlja odnosno ima sposobnost da iz odsječenog panja iznikne novi vrh ili da se obnovi primarni vrh ukoliko se isti slomi. Takav način obnavljanja rezultira impresivno velikim stablima sa debelom osnovicom iz koje raste, paralelno, više vrhova.

Preko 70 % ukupnih stabala biokovske jele nalaze se na jugoistocnom dijelu Biokova. Vrtača Velika Budina najveća je oaza jelove šume na cijelom Biokovu a preko 50% stabala bukva (Tagus silvatica) u Biokovu kao i njjužnija stabla tise (Taxus baccata L.) nalaze se ovdje. 

Govoreci o ovom najmanje poznati dijelu Biokova ne mogu a da ne spomenem Stopanj dolac (1262 m) najljepšu vrtaću na Biokovi koja sa svojim impresivnim promjerom od 200 m na dnu te jos impresivnijim promjerom vrha koji iznosi gotovo 1000 m i dubinom od vrtoglavih 300 m predstavlja  najveću od najvećih vrtača na cijelom Biokovu.

Nedaleko od staze koja vodi prema Svetom Roku ispod vrha Sutvid nalazi se Ledenica Jarova rupa, koja je zahvaljujući  akademiku Roglić davne 1935 dobila prvi poznati nacrt nekog speleološkog objekta na Biokovu. Osim spomenute ledenice ovo podrucje je bogato i spiljama a najpoznatija među njima je Gradska spilja koja se nalazi na putu od planinarske kuće Akademika Josipa Roglića na Čuliji prema mjestu Župa.