31 Aug 2014

Uređene staze i postavljeni žigovi na Sv. Roku, Sutvidu i Čuliji

Written by Teo Bartulovic.

Zbog velikog obima planiranih aktivnosti, ovaj vikend smo bili primorani raspodijeliti se na dva fronta, pa tako dok se jedna grupa u sklopu projekta kultiviranja zapuštenih pastirskih staza na sjevernim padinama Biokova, borila sa makijom i niskim raslinjem te pokušala trasirati staru i zapuštenu pastirsku stazu koja iz donjeg Rastovca preko Šutina točila i Jagodnika vodi do vode i novo postavljenog kontejnerskog skloništa na Kalama, druga grupa se uputila prema Župskom dijelu Biokova. Plan je bio da se krene iz zaseoka Roglići put Čulije i tu se postave prva dva žiga, jedan na planinarskoj kući 'Akademik Josip Roglić' a drugi na Čulijski vrh te se potom nastavi prema Sv. Roku te markira jesenas prokrčeni odvojak sa Vlake prema Sutvidu i naposljetku ugrade žigovi na vrhove Sutvid i Sv. Roko.

Svi zadaci postavljeni pred polazak su i realizirani, što znači da je župski dio Biokova sada bogatiji za četiri nova žiga i novo markiranim i trasiranim odvojcima prema Sutvidu i Čulij što će svakako doprinijeti popularizaciji ovog atraktivnog ali nepravedno zapostavljenog dijela Biokova čija će potpuna revitalizacija bit kompletirana kada dposve dovršimo projekt na kojem radimo već neko vrijeme i povežemo spomenute vrhove sa vrhom Kimet čime bi premostili Bikovo na još jednom mjestu i planinarima omogućili interesantnu opciju za nastavak puta prema južnim obroncima Biokova.

Ono na čemu smo izgubili najviše vremena je odvojak sa Vlake prema Sutvidu, stazica je protršena, posaliđana, podzidana na nekoliko mjesta te markirana od odvojka do samog vrha koji svakako treba posjetiti ukoliko se nađete na ovom dijelu Biokova. Ako ni zbog čega drugo onda zbog predivnih vidika koje nudi bez obzira na to u kojem se smjeru okrenete, Čvrsnice i Prenja na sjeveru, Matokita i Sv. Mihovila na istoku, Kimeta na jugu te možda i najimpresivnijim od svih njih, pogled na centralni Biokovski masiv sa dominantnim Sv Jurom u sredini te uokolo razbacanim Kozjakom, Troglavom i Seveljevim brijegom. U principu vidi se kompletan stari pastirski put kojim su Župljani hodočastili Sv. Juri preko velikog i malog Osova te dalje podno Kozjaka do kapele na najvišem vrhu Biokova.

Uzgred rečeno, Sutvid je inačica imena staroslavenskog boga Svetovida čije se ime pojavljuje u slavenskoj mitologiji u različitim oblicima (Suvid, Svantevid, Svantovid, Sventovid, Zvantevith), odnosno kristijanizirani skraćeni oblik romanskog imena sv. Vida (Sanctus Vitus). Opisivan je kao četveroglavi bog čije su glave gledale na četiri strane kako bi pogledom obuhvatio sve strane svijeta (Svevid) i vjeruje se da su stoga crkve Sv. Vida u pravilu građene na uzvisinama, odakle Sv. Vid 'sve vidi'.

Na samo vrhu nalaze se ostaci kapele Sv. Vida koji su posve porušeni udarima groma a njihovoj silini i učestalosti najbolje govori sam vršni dio koji je posve izbrazdan udarima gromova i prošaran mini požarima koji su nastajali uslijed njihova djelovanja, a sve ovo skupa je ujedno i upozorenje da ovo nije mjesto na kojem bi se trebali naći za lošeg vremena i stoga prije posjeta Sutvidu bi svakako trebalo provjeriti kakvi vremenski uvjeti se očekuju i sukladno tome isplanirati uspon.

Ovaj predio (širi prostor Budine) je poznat i po iznimno zdravim i očuvanim prašumama koje čuvaju 70% stabala biokovske jele (abies bikoviensis, lat.) endemske vrste čija stabla dosežu visinu do 30m, a opseg do 4m. Ono što ju čini posebno različitom od ostalih četinjača na ovim prostorima je sposobnost da se samoobnavlja odnosno ima sposobnost da iz odsječenog panja iznikne novi vrh ili da se obnovi primarni vrh ukoliko se isti slomi. Takav način obnavljanja rezultira impresivno velikim stablima sa debelom osnovicom iz koje raste, paralelno, više vrhova.

Predio Budina površine je 25 hektara i čine ga vrtače Velika i Mala Budina, a omeđena je vrhovima Budina (1311m), Lovrin greb (1304m), Vrvo Budine (1349 m), Dolina (1329m), Špurkovača (1309m) i Oberi (1277m). Kako je netko davno procijenio sa 1500 stabala biokovske jele (mnogi su mišljenja i nekoliko puta veći broj). Zbog velike udaljenosti od naselja te gorovitosti i neprohodnosti terena ova vrtača široj javnosti je posve nepoznata, što je jedan od ključnih čimbenika njene sačuvanosti u izvornom obliku do današnjih dana ali svakako i zalog i obveza da se ovaj dio sa svojim osobitostima sačuva i za buduće generacije.

Osim sveg spomenutog na ovom dijelu postoji još nekoliko iznimno atraktivnih lokaliteta koji za sad nisu obuhvaćeni markiranim stazama no ipak ćemo ih tu spomenuti uz opasku da ukoliko ih želite posjetiti onda bi to svako trebali napraviti u pratnji vodića da ne kažem iskusnog starosjedioca jer se ipak radi o tehnički poprilično zahtjevnom i na mjestima posve obraslom području. Ovdje prvenstveno mislim na Stopanj dolac (1262 m) najljepšu vrtaču na Biokovu koja sa svojim impresivnim promjerom od 200 m na dnu te još impresivnijim promjerom vrha koji iznosi gotovo 1000 m i dubinom od vrtoglavih 300 m predstavlja jednu od najvećih vrtača na cijelom Biokovu.

Osim Stopanj doca, nedaleko od staze koja vodi prema Svetom Roku ispod vrha Sutvid nalazi se Ledenica Jarova rupa, koja je zahvaljujući akademiku Rogliću Josipu još tamo davne 1935 god. dobila prvi poznati nacrt nekog speleološkog objekta na Biokovu. Osim spomenute ledenice ovo područje je bogato jamama i spiljama a najpoznatije među njima su jama Jelovača te Gradska spilja koja se nalazi na putu od planinarske kuće Akademika Josipa Roglića na Čuliji prema mjestu Župa a jednu manju smještenu ispod samo sutvida nedaleko od staze koja prolazi kroz Jeliće planiramo urediti kako bi ista vratila svoju funkciju priručnog skloništa koju su pastiri na ovom dijelu Biokova koristili od pamtivijeka.

Kad već spominjemo osbitosti ovog dijela Biokova onda svakako moram spomenuti da smo tijekom uređenja staze pri povratku podno Čulije na opće oduševljenje i iznenađenje primijetili nekoliko plodom bogatih stabla Oskuruše (Sorbus domestica), kod nas vrlo rijetko, staro i skoro posve zaboravljeno eko voće koje polagano izumire jer se u prirodi teško razmnožava i stoga ćemo ovaj lokalitet posebno označiti i zaštiti od devastacije.

Ta vrsta drveta je izvanredno tvrda i žilava, pa su ga naši preci upotrebljavali za izradu raznih kotača i zupčanika za vodene mlinove, za izradu okretnih osi tzv. svijeće kamenih utega preša za grožđe te zbog lijepog dekorativnog drveta upotrebljavanog u stolarstvu. Nekada je bilo poželjno da je stablo oskoruše uspijevalo na svakom domaćinstvu, jer ljekovitost plodova, posebno sušenih, koji su se kuhali za ljekovite čajeve, za mljeveno brašno koje se je dodavalo u kruh, kompot od suhih plodova oskoruše, miješan sa drugim voćem je posebnog okusa.

Također bi iskoristili priliku da se još jednom zahvalimo gospodinu Bruni Šiblu iz HPD-a "Zagreb Matica" koji je izradio i poklonio žigove ali je nažalost bio spriječen da bude s nama ovog puta. Naime cjelokupna akcija je trebala biti odrađena prije tjedan dana i Bruno je trebao biti s nama ali vremenski uvjeti nam na žalost nisu bili skloni i bili smo primorani sve skupa prolongirati za ovaj vikend.

Još bih na kraju spomenuo da za sljedeću nedjelju planiramo urediti stazu koja iz zaseoka Šute preko Šutinih stanova vodi do prijevoja Vraca gdje se križa sa BPS-om i nudi bezbroj opcija za nastavak puta, istočno prema Sv. Iliji i dalje prema lokvi, zapdano prema Ščirovcu, Pozjati i Bukovcu te naravno spust markiranom ali iznimno opasnom stazom prema kamenolomu u Bastu. Ovime mi prakticki ubili dvije muhe jednim udarcem, završili ciklus obnove svih 50 kilomatrara staza pod našom jurisdikcijom i kompletno obnovili stazu koja trenutno najviše vapi za uređenjem pa ako netko ima slobodnog vremena ne bi bilo loše da nam se pridruži, svaka ruka je dobro došla. Kao i obično, radi se bez ikakvog presinga, koliko i kako tko može.

Toliko od mene za sada a kako je sve skupa izgledalo prošlog vikenda kao i obično možete vidjeti u priloženoj foto galeriji.

Lp,
Teo.

Sutvid - 360° view (desni klik/spremi vezu kao, za preuzimanje slike više rezolucije)