Hodočašće Svetom Juri na Biokovu

Kako to tradicija nalaže, zadnje subote u mjesecu srpnju održava se svetkovina u crkvici svetog Jure na najvišem vrhu Biokova.

Iako je Sv. Jure prvi proljetni blagdan poslije Uskrsa, koji se slavi 23. travnja, zbog specifičnih vremenskih uvjeta koji vladaju na ovom vrhu, datum održavanja misnog slavlja se pomaknuo na zadnju subotu mjeseca srpnja.

Uprkos tome što se do vrha može doći i autom, na misno slavlje većina vjernika dolazi pješke i to uglavnom stazama sa sjeverne strane. Najpopularniji smjer uspona je onaj iz zaseoka Milići u općini zagvozd preko platoa Očesci. 

Osim ovog smjera do najvišeg vrha Biokova sa sjeverne strane se može doći markiranom stazom Truija - Ljubović - Sv. Jure, nemarkiranom stazom Lovrinčevići - Matkov Bunar - Sv. Jure te isto tako nemarkiranom stazom koja iz vodi iz zaseoka Mucići preko Mucića ledenice.

Kao posljednja opcija (preporučuje se samo iskusnim i fizički spremnim i spretnim planinarima) se nudi i ona najduža i najzahtjervnija varijanta sa polaskom iz zaseoka Brzice preko Ozdrvače, Podrašca i Lokve.

Svi oni kojima je hodočašće prezahtijevno na misno slavlje mogu doći i automobilom cestom koja vodi od ulaza u park-prirode na području Gornje Podgore sve do vrha Sv. Jure u dužini od 23 kilometra, a cesta je ujedno i najviša prometnica u Republici Hrvatskoj.

Početak gradnje ove ceste seže u 19. Stoljeće kada su vojnici austro-ugarskog cara Franje Josipa 1878. g. probili makadamski put do prijevoja Staza koji se nalazi na visini od 897 m, pa dalje prema Zabiokovlju. Cesta je imala vojnu funkciju, a napravljena je radi lakšeg zauzimanja Bosne i Hercegovine, tada pod turskom vlašću. Radovi se nastavljaju 1964. godine na inicijativu tadašnje Televizija Zagreb zbog izgradnje televizijskog odašiljača a završena je i asfaltiran 1978. godine.

Cesta je prema prvotnim planovima trebala krenuti iz mjesta Zagvozda sa sjeverne strane, ali je zbog utjecaja raznih lobija i interesnih skupina plan promijenjen pa su građevinari umjesto gradnje nove ceste sa sjeverne strane nastavili rad na staroj austro-ugarskoj cesti od prijevoja Staza do Sv. Jure.

Metalni žig je ugrađen na kamen desetak metara jugozapadno od kapele a sama vršna točka, označena geodetskim stupom (Slika 19), nalazi se u ograđenom prostoru i nije dostupna planinarima osim ako vrh posjetite zadnje u vrijeme hodočašća (Slika 20) zadnje subote u sedmom mjesecu kada je dozvoljen pristup odašiljaču (Slika 21-1, Slika 21-2).

Misno slavlje u crkvici svetog Jure održava se zadnje subote u srpnju. Iako je 23. travnja svečev dan dugo vremena misa se slavila 31. kolovoza da bi se i taj datum sada pomakao na zadnju subotu srpnja, a sve radi vremenskih uvjeta planine. Vjernici je posjećuju cijele godine a posebno na svečev dan, na misno slavlje većina vjernika dolazi pješke opisanim stazama.

Blagdan sv. Jure slavi se 23. travnja, spominjući se tako njegove smrti u vrijeme progona kršćana od ruke cara Dioklecijana pri ćemu aalja naglasiti da neki izvori kao godinu smrti sv. Jure navode godinu 290 dok drugi tvrde kako se radi o 303. godini.

Na mjestu odašiljača nekad se nalazila stara kapelica Sv. Jure koja je srušena zbog gradnje istog, a 1968. godine sagrađena je nova betonska crkvica na istočnoj strani glavice. Izvorna crkvica je postojala još u XII stoljeću, o čemu svjedoči kamena ploča koja se nalazila iznad oltara stare srušene crkvice.

Rodića cesta preko Biokova

Četverodnevni pohod na sv. Juru

Planinarski križ sa crkvice svetog Jure

Radiotelevizijski odašiljač Biokovo na Sv. Juri

Crkvica svetog Jure na Biokovu je na vrdolskoj strani

GPX: Turija - Sv. Jure - Lokva - Motika - Sv. Ilija - Bast - Dedići

Najviši vrh Biokova u zimskom izdanju, umotan u debeli plašt satkan od magle, snijega i leda... (click to enlarge)