16 Aug 2014

'KO OVO 'MORE PLATIT: Hodočašće i misno slavlje na Biokovskom vrhu Sveti Roko

Written by Teo Bartulovic.

Naporan radni tjedan u kombinaciji sa višestrukim akcijama potrage i spašavanja mi jednostavno nisu ostavile ni trunke vremena da isplaniram išta ozbiljnije pa sam na Sv. Roka krenuo nikad ne spremniji, u kasnim popodnevnim satima, kad se sunce već spremalo da pođe na počinak iza Biokova uputio sam se iz Župskog sela Takala prema Čuliji pa kud puklo, puklo.

A puklo je da bolje ne može, kako to i obično biva, što se manje komplicira i planira to bolje ispadne na kraju, pa me tako nakon poprilično žustrog i samotnog uspona na Čuliji dočekalo veće u ugodnom društvu sa starim prijateljima uz roštilj, ćakulu i sporadične impulse sjećanja na neke dane sretnije do dugo u noć.

Da stvar bude još bolja nakon nekoliko iznimno sparnih i vrućih dana bura je pošteno rashladila Biokovo na smo na Čulijskih devetstotinjak metara nadmorske visine uživali na svega desetak stupnjeva celzijevih uz vatru koja je doslovce bila nužno potrebna.

Nakon par sati sna osvanulo je lipo' jutro, ma divota jedna, uostalom kakvo bi drugačije moglo i biti poslije onakve večeri a osim lipote donijelo je i nastavak samotnjačkog uspona. Naime stari pocinčani sič koji se nalazio na Vlaki je nekome upao u kamenicu pa sam ustao prije ostalih i uputio se preko Trepetljikovca pa kroz Jelić kako bi na Vlaku stigao prije prvih hodočasnika te pripremio i osigurao novi sič jer mnogi od njih računaju na osvježenje u hladnoj vodi iz Vlaške kamenice.

Na misnom slavlju koje je kao i obično predvodio don Dražen Balić se okupilo 55 hodočasnika, osjetno manje nego prethodnih godina ali to je bilo i očekivano jer je misi na Sv. Roku prethodio blagdan Velike Gospe odnosno dan svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije i tradicionalna hodočašća u marijanska svetišta.

Po završetku mise hodočasnici su se lagano uputili prema Roglićima i Takalu s tom razlikom što je ekipa od sinoć odlučila ponovit ''ko ovo more platit'' veće pa je umjesto izravnog spusta u Župu još jednom skrenula prema Čuliji gdje se uz dobru spizu i još bolju kapljicu zadržala cijelo poslijepodne.

Obzirom da baš i nisam nešto osobito kreativan ovih dana da ne kažem da mi se prsti sapliću o riječi, neću vas više daviti suvišnim tekstom već ću kao i obično prepustit fotkama da vam dočaraju kako je sve skupa izgledalo.

A tebi lipa' naša Bijakovo želim i moran' reč' hvala, hvala ti što si nam poklonila još jedan savršeni dan, jer ako u našim glavama stvarno postoji mehanizam koji nas tjera da pamtimo samo sretne dane ovo je jedan od onih koji nećemo tako brzo zaboraviti, jedan od onih kojima su potrebne samo dvi' tri riči' da bi se opisali, riči koje je Bušo kao mantru neprestano ponavljao od trenutka kad je stigao na Čuliju, "ko ovo more platit!?!!".

Hodočašće Svetom Roku - 2014 god.