NAJAVA: Nastavak radova na stazi Staro selo - Dobri dol - Sv. Ilija
As you may have already know, na praznik rada se mala ali vrijedna skupina članova se uputila iz Starog sela Prema Dobrom dolu sa nakanom da pročisti stazu te mikrolokaciju sa dva stara bunara Prižerac.
Nažalost vremenski uvjeti nam nisu bili naklonjeni te je akcija zbog jake kiše završila malko iznad bunara Prižmerovac uz napomenu da smo ipak uspjeli detaljno urediti i očistiti.
Obzirom da nam je kiša poremetila planove, ovu nedjelju 12.05 se vraćamo na stazu te nastavljamo sa čišćenjem prema Dobrom dolu sa teškom mehanizacijom i sudeći po broju prijava na grupi puno večim brojem ljudi tako da planiramo stazu u potpunosti pročistiti sve do križanja sa BPS-om na matijaševića stanovima.
Bunar je turcizam kojim se označava svojevrsna oaza, odnosno spremište bistre i hladne vode otvorenog tipa u bezvodnim predjelima. Trebalo je znati na kojem mjestu se može iskopati i u suhozidu sagraditi bunar. Sjeverni dio Biokova obiluje ovakvim remek djelima i naš je plan da ih otrgnemo zaboravu, uredimo bunare kao i pristupne staze prema istima.
Primjerice, na jesen se planiramo probiti do Pavinog bunara, doslovce ga rekognoscirati jer se radi o lokalitetu kojem ljudska noga nije pristupila dugo, dugo, dugo godina a ja sam osobno obzirom da nosi isto ime kao i moj dida nekako sentimentalno vezan za njega.
U modernim vremenima kada je voda lako dostupna putem vodovoda i ili kao flaširana u trgovinama malo tko razmišlja o tome koliko je još i ne tako davno bilo teško osigurati vodu kako za sebe tako i za svoje blago. Naši preci su bili jako domišljati iznašli rješenje kako pobijediti surove krške uvjete te osigurati vodu tamo gdje je inače nama. U izgradnji ovih krških remekdjela je pomoglo višestoljetno iskustvo i znanje utemeljeno na promatranju, razmišljanju i ta mudrost je omogućavala život i preživljavanje na škrtom i kraškom području.
Bunari su kopana mjesta u zemlji koji su se radili na vodonosnom zemljištu, izvorima, bujičnim tokovima ili mjestima gdje se voda prirodno zadržavala (Lokve), Takav bunar bi sakupljao podzemnu vodu ili kišnicu. U sušnim godinama kada u čatrnjama ponestane vode za piće, narod je bio prisiljen donositi vodu iz najbližih zdenaca u polju, na planini ili obližnjih rijeka. Voda su prenosili u trtajumnom zabrtvljenim mišinama na magarcima ili na leđima.
Nakon što bi se iskopao, bunar bi se tehnikom suhozida ogradio u savršeni krug kako bi onemogućio odron zemlje te njegovo zatrpavanje. Po tehnici zidanja, otkrivamo kojemu razdoblju zdenac pripada. Najljepši su oni iz antičkog razdoblja. Lica zidova su rađena od pravilno i uredno isklesanih blokova kamena.
Neki od bunara, primjerice bunari poput onih na Matijaševića ili Radića stanovima bili su i djelomično nadsvođeni kako bi se umanjila mogućnost zagađenja vode te smanjilo isparavanje i nepotreban gubitak sakupljene vode te bi se na taj način osigurala dostupnost vode tijekom cijele godine, posebno tijekom ljetnih sušnih razdoblja, kada su stoka pravilu selila u Biokovu na više predjele i kvalitetniju ispašu.
Naravno, zajedno sa njima su se selili i pastiri u nebrojene pastirske staje i stanove. Dok je blago paslo pastiri su bili posvećeni obradi dolaca i doćića, želi su travu te održavali staze i bunare. Nestankom pastira brigu o njihovima stazama, stajama, bunarima i čatrnjama su preuzeli planinari i lovci i ovu priliku koristim da još jednom pozovem sve ljubitelje prirode da ih otrgnemo zaboravu!
Dolje niže prenosim i dio teksta sa našeg članka o položaju i prirodnim bogatstvima Zagvozda kojeg svakako preporučam da pročitate!
Osim bunara i kamenica zatvorenog tipa na sjevernoj strain se mogu naći i dvije 'žive vode', nalazimo ih na dva mjeesta i to na putu od Stanića prema Kaocima te izvor ispod ledenice Jezero na južnim padinama Mišljena to na i izvor na. Zbog nedostatka živih voda sa sjeverne strane planine a iz razloga jer je voda bila potrebita u planini kako za napajanje životinja tako i za piće stanovništvu, kopali su se ručno bunari u planini. Najpoznatiji su: Šutin bunar, bunar na Dobrom dolu, Jelovac, Prižmerac, bunar Čagljevi stanovi (Unišća), Pišćet, Bunar na Ržišću, Stražbenica, bunari na Kaocima, Lozovci, Ljubović, Bunarić, Grabovik, Ozdrvača, Jabukov pod, Brajevac, Rašac, bunari na Očescima, Matkov bunar…
Dobar dio tih bunara danas je u trošnom stanju te bi ih trebalo obnoviti. Sada se oni uglavnom koriste za napajanje stoke koje je svakim danom sve manje. Prije su ljudi u planini puno više obitavali čuvajući stoku. Da bi boravak ljudi u planini bio što ugodniji, za potrebe njihova stanovanja građene su i mnogobrojne kamenice koje su kao i bunari u trošnom stanju i večina ih više ne drži vodu.
Staje i stanovi od kojih su poznate Andrijina staja (smještena iza Rašca na putu od Mucića prema Mucića ledenici), Podrašac, Milića stanovi, Katušića stan, Drljin stan, Gaćin stan, Čagljeve staje, Brzičina staja, Bartulovića staje, Šuvareve staje, Mlikotine staje, Stanića i Sankovi stanovi, odmaralište Ržišće sa torovima, Bartulovića staje i stanovi na Kaocima, stanovi na Dobrom Dolu, Šutini stanovi... Uz staje i stanove u planini sagrađena su i dva stambena objekta: jedan u vlasništvu Hrvatskih šuma na predjelu Kaoca sagrađen za vrijeme Austro-ugarske i planinarska kuća Kaoci (lovački dom na predjelu iza Kaočke glavice sagrađen osamdesetih godina).Težak život je zagvoškog čovjeka tjerao na mukotrpan rad. Uz bavljenje stočarstvom, sječom drva, oni su se davno prije bavili i vađenjem leda iz ledenica kojeg su nosili iz planine i prodavali po sajmovima u Imotskom i Makarskoj u svrhu hlađenja napitaka I čuvanja namirnica. Najpoznatije ledenice su: Mucića ledenica, ledenica pod sv. Jurom, led u jezeru na Mišljenu, ledenica iznad Katušića stana i ledenica na Vlaki (pokraj Šutinih stanova).
Špilje i jame su rasprostranjene su po cijeloj planini. Nisu istražene pa se ne zna njihova dubina kao ni unutrašnjost većine njih. Od većih jama spominju se Kvartir, jama na Katušića stanu, Smrduša, Kusova jama, Sovina jama, Drljina jama, jama podno Čulice, jama iza sv. Ilije, jama u Točilu - Šutina, jama u Ajci ... Od špilja najposjećenija je ona u Gaju desno od Liba put Brnasi-Lokvanj, špilje u Spilicama i špilja Pozjata. Poznata je još i Crna ledenica podno sv. Jure, Jarova rupa, te Mucića ledenica za koju je karakteristično da se u njenoj unutrašnjosti nalazi led koji se prije vadio, a njena dubina je neispitana.
Prilazi planini Biokovo sa zagvoške strane dosta su teški i nepristupačni, prekriveni sa dosta raslinja i šume, a uz sve to i strmi. Ipak je uspon sa sjeverne strane u odnosu na južnu stranu planine ugodniji jer ima dosta šume koja pravi hlad. Mnogo puteva sa sjeverne strane je markirano i to: Milića - Očesci - Sv. Jure, Turija - Ljubović - Sv. Jure, od Brzica do sv. Jure. Usponi na sv. Iliju koji su vrlo dugi, naporni i teški zato ga posjećuju samo rijetki i iskusni planinari, vodi od Šuta - Šćirovac - Sv. Ilija, zatim Dedića - Sv. Ilija i Stanići- Kaoci - Ćulica - Sv. Ilija. Ovo su samo neki od mnogih putova sa sjeverne strane. Stoga se za odlazak u Biokovo ne preporuča odlaziti onima koje ne poznaju ćudi ove ljepotice, njene puteljke i staze.
Najviši vrh Biokova u zimskom izdanju, umotan u debeli plašt satkan od magle, snijega i leda... (click to enlarge)
Autor: Teo Bartulović
Photo: Teo Bartulović
Copyright © HPD Sveti Jure Zagvozd - All Rights Reserved!
