GPX: Stanići - Ržišća - Kaoci - Pisak - Bartulovići

Polazišna točka ove rute je iz Rastovca, zaseoka Stanići da budemo precizni, ispod crkvice Svetog Križa pa preko novoizgrađenog put koji vodi za tunel Sveti Ilija. Put se prelazi prije velikog usjeka te staza dalje vodi djelomično betoniranim, makadamskim putem u dužini od nekih kilometar, kilometar ipol, prema lokaciji poznatoj kao "Živa voda".

Situacija se u međuvremenu promijenila jer su radovi na putu koji vodi prema tunelu Sv. Ilija dobrano odmaknuli i uskoro kada se tunel otvori ovdje će biti poprilično prometno pa pretrčavanje prometnice i nije najsretnija opcija. Na sreću radnici koji su radili na trasi su kao kompenzaciju za put koji su presjekli probili novi makadamski put koji kreće poviše nadvožnjaka (slika 1-0) kod crkve Svetog Križa te nakon nekih pedesetak metara račva desno (slika 1-1) i spaja na stari makadamski put koji vodi prema Živoj vodi i dalje prema Ržiščima.

Stotinjak metara prije Žive vode, nakon nekih dvadesetak minuta uspona od ishodišne točke, na visini od 582 metra postoji odvojak i nešto kraći put prema Ržišćima. Ukoliko želite skratiti put možete tu skrenuti desno i dalje nastaviti ovim prečacem koj izlazi na proplanak prije Carskih dolaca gdje se ujedno i spaja sa obilaznom stazom. Samo skretanje nije označeno ali je uočljivo i nalazi se poslije oštrije lijeve krivine (slika 2).

Mi smo se odlučili za dužu verziju pa nastavljamo dalje put Žive vode, prolazimo pored pojilišta za stoku iznad kojeg se nalazi uređeno odmorište (slika 3-1) sa bazenom (slika 3-2) koji služi kao akumulator i sakuplja vodu dok se sam izvor nalazi nekoliko metara poviše a pored njega se ujedno nalazi velika prirodna plitvina, tj. pojilište za stoku (slika 4). Mjesto je idealno za odmor i obnovu zaliha vode koje zahvaljujući ovom kamenom spremniku ima tijekom cijele godine. 

Na ovome mjestu se staza račva lijevo prema bunaru na Piščetu (slika 5) udaljenom nekih pedesetak iznimno a uzbrditom stazom dok se put za Ržišća dalje nastavlja kroz gustu grabovu šumu prema Jelovcu. U rutu je ubačen i posjet samom bunaru no obzirom da bunar više ne drži vodu ukoliko želite možete izostaviti posjet ovoj lokaciji i nastaviti ravno prema Carskim docima. 

U vrijeme kad ovo pišem (ljeto 2012.) put prema Piščetu je protršen, a nakon bunara se nastavlja dalje i izlazi na predjelu poznatim kao "Bebek guvno" nekih 100 metara iznad Kupine (vidi rutu: Bartulovići - Bebek guvno - Pišćet - Živa voda - Stanići), no mi se naravno spuštamo natrag do izvora i nastavljamo dalje prema gore spomenutom bunaru na Jelovcu. 

Staza je poprilično zarasla i na dijelovima je kretanje jako otežano, osobito ako imate gomilu opreme na leđima i da budem posve iskren, preporodili smo se kad smo konačno na nekih 700 m.n.v. izbili na raskrižje tj. na put prema Ržišću. Put desno vodi dolje prema Stanićima na onu prije spomenutu raskrsnicu a mi idemo lijevo uz Carske doce te dolazimo na bunar Jelovac (slika 6) koji se ako je vjerovat mom Garmin-u nalazi na 724 metra nadmorske visine.

Put dalje vodi uz desnu stranu bunara prema majušnoj' kapelica Svetog Ante (909 m.n.v.) koja je sazidana na povećoj stijeni 2010. godine koliko ja znam (ako netko zna, tko, kada i zašto nek' mi javi). Odmah pored kapelice (slika 7) je napravljeno i malo odmorište sa par kamenih klupica, idealno mjesto za odmor.

Nešto manje od dva sata od polaska iz Stanića i prolazak kroz gustu i živopisnu jelovu šumu (slika 8) dolazimo proplanka (slika 9) Ržišći (1008 m.n.v.) na kojem se nalazi bunar (slika 10) sa poprilično čistom vodom no usprkos tome se preporučuje dezinfekcija, tabletama, prokuhavanjem ili možda uređajem za UV sterilizaciju vode. Osim bunara tu se nalazi kamena prizemnica (slika 11) sa ognjištem (slika 12) te jednim ležajem. Staja je čista i uredna, a iako se radi o privatnom objektu isti je otključan tijekom cijele godine te može poslužiti kao prenoćište u slučaju nužde.

U ljeto 2009 godine je vojnim helikopterom tu spušten odlično opremljen kontejner (slika 13) u vlasništvu ekipe iz Dedića kod kojih se može dobiti ključ ali imajte u vidu da su oni uložili dosta i truda i sredstava u objekat i njegovo dopremanje na lokaciju pa je sasvim razumljivo da ga nevoljko ustupaju na korištenje.

Sa samog lokaliteta imate dvije opcije za nastavak puta, prva je dalje prema Dobrom Dolu i Svetom Iliji, no mi smo ovaj put izabrali ovu drugu opciju, i krenuli laganim usponom prema Kaocim stazom koja prolazi pored stare i ruševne lovačke brvnare podno Kaočke glavice. Nešto dalje se nalazi spomenik (slika 14) podignut od strane obitelji Čagalj kao spomen na Matu Čaglja zvanog 'Ris' koji je poginuo tu daleke 1931 godine.

Nakon dolaska na plato Kaoci gdje nailazimo na veliko stado krava (slika 15) koje broji barem desetak jedinki, put vodi lijevo od derutnog doma Zagorka, ispod gotovo posve porušenih Bartulovića stanova prema Brstilovim staninama koje se nalaze u jelovoj šumici nakon laganog spusta sa desne strane na nekih 970 metara nadmorske visine.

Kaoci su plato promjera pedesetak metara smješten sjeverozapadno od Sv. Jure na 1025 metara nadmorske visine. Sam plato se nalazi podno jelove šume koja nažalost ubrzano propada i povlači se u više dijelove prema Mišljenu (vidi rutu Brzice - Kaoci - Poleganuša - Radića staje - Čulica - Mišljen - Drljenovac - Stanići) Osim triju bunara, na Kaocima se nalazi i stara ruševna šumarska kuća "ZAGORKA" koja je vidljiva i iz Zagvozda.

Sa zapadne strane platoa se nalazi brdo poznato kao Kaočka glavica po čijoj su sjeveroistočnoj strani rasuti brojni i gotovo posve porušeni Bartulovića stanov, i a sa njegove južne strane se nalazi drvena brvnara sa desetak ležaja te kuhinjom koju su izgradili Zagvoški lovci. Nažalost i ovaj objekt je u gotovo jednako lošem stanju kao i spomenuta Zagorka pa ju možete koristiti isključivo na vlastitu odgovornost.

Voda iz bunara nije za piće no ukoliko ste primorani onda ju je svakako potrebno dezinficirati bilo tabletama, prokuhavanjem ili pak UV stabilizatorom. Da stvar bude još gora utvrđena kamenica koja se nalazi u stijenama poviše spomenute brvnare više ne drži vodu a najbliža sljedeća je smještena na Radića stanovima koji su udaljeni nekih sat i pol hoda iznimno zahtjevnom i loše obilježenom stazom

Nešto niže se nalazi predio koji je nekad davno, davno, dok sam još bilo balavac, bio poznat kao "Prva jela" ali danas je od te velebne jele ostao samo truli panj sa desne strane staze a Jele su se lagano povukle u nešto više predjele planine, vjerojatno zbog promjene klime, zatopljenja i tome sličnim stvarima kojima nas svakodnevno bombardiraju.

Anyway, na cca 913 m.n.v. dolazimo na još jedno križanje, tj. put koji vodi prema Ržišćima te izlazi negdje poviše kapelice Svetog Ante. Nema markacije ali postavljeni su ćulci (slika 16) sa obje strane. Drugi odvojak ide prema Carskim docima i dalje prema Stanićima sa lijeve strane ćulka dok se ravno nastavlja po takozvanoj Bartlovića' strani kojim mi ujedno i nastavljamo silazak. Poslje raskršća staza prolazi pored Ikejina dočića sa lijeve strane a potom i Brevetovog doca na 888 metara nadmorske visine omeđenog povećim i podužim suhozidom te nastavlja strmim usponom 'Uz nove zaside'.

Na 903 m n.v. par metara prije 'Počivala' koja se nalaze na proplanku na 909 m.n.v. desetak, nedaleko od staze sa lijeve strane se nalazi lovački komin (slika 17). Kao i na ostatku staze ni tu nema markacije ali sam sazida mali ćulak (slika 18) na mjestu gdje treba skrenuti tako da ne bi trebao biti problem pronaći ga. Sve ovo spominjem zbog toga jer je kamin na idealnoj lokaciji za počinit u zimsko vrime' jer se nalazi u zavitrini i prančioku sa prekrasnim pogledom na više predjele Biokova.

Proplanak poviše "Novih zasida" je poznat kao"'Počivala" i nekad davno je bio mjesto gdje je dolazilo do daha odlagavši teška bremena trave koja su se nosila u dolinu. Na proplanku također postoji ćulak (slika 19) koji označava put koji skreće udesno i kojim se u slučaju nužde može za pet minuta spustiti na novi makadamski požarni put izgrađen od strane Hrvatskih šuma.

Dalje niza stranu je put uređeniji a Bartulovići su se potrudili te su na strmijim dijelovima napravili pokoju stepenicu kako bi olakšali silazak sa teškim bremenima trave na plećima. Danas doduše ne nosimo travu al' ja osobnom imam više od dvadeset kilograma što planinarske, što foto opreme na leđima pa su stepenice itekako od pomoći. Na dnu stepenica je mala zaravnina na kojoj je pokojni Biniž kresa grm i sadiva lišnjak.

Nekad je život u ovim brdsko-planinskim krajevima bio iznimno težak, a sve površine pogodne za obrađivanje, uključujući i one u najvišim predjelima Biokova su se kopale pa je stoga dolazilo do nedostatka piće (sijena) za stoku. Da bi prehranili svoje 'blago' (ponajviše koze i ovce) i osigurali rezerve hrane za duge zime naši stari su poslije Velike Gospe kada je grm bio najzreliji, kresali (sjekli) i sadivali lišnjake. Zbog golih kamenih predjela i nedostatka šume te činjenice da se lišnjak na istoj lokaciji mogao kresati tek svakih 5-6 godina ljudi su bili primorani iste sadivati u planini. 

Kresala se uglavnom jasenovina i tilovina te hrastovina tu i tamo a skresani grm bi se sušio nekoliko dana da bi se potom u naramcima kružno polagano oko jelove stožine koja je osiguravala stabilnost ali i olakšavala samo divenje (slaganje) lišnjaka. Da u sadiveni grm ne bi ušla voda te izazvala truljenje, vrh lišnjaka se završavao slamnatom kupolom, koja bi se pritiskivala debljim granama te ponekad dodatno osiguravala sa kamenim utezima povezanim konopom. 

Iako samo sadivanje ide jako brzo i gotovo je unutra jednog dana, cijeli posao oko kresanja, donošenja grma na lokaciju te sadivanja lišnjaka je znao  trajati i po tjedan dana a sve ovisno o tome koliko je ljudi sudjelovalu u poslu. Osim za prehranu stoke lišnjak je bio i izvor jako kvalitetnih brstina (grane bez lišća) koje su osim za ogrjev bile i nužno potrebne da bi se potpalila vrata te ispekao kruh ispod cripnje (sača, peke).

Na nekih 860 m n.v. staza se prvi put siječe sa požarnim putem na području Piska a odmah nakon prelaska puta prolazi se pored povećeg 'Lisinog doca' u kojem po predaji i stari Vlade ima udjela. Koji stotinjak metara niže požarni opet kvari ugođaja i još jednom presijeca iskonske putove. Nakon silaska na makadam skrećemo malko desno da bi ucrtali i obišli Alegića staju. Put do staje koja je udaljena svega pedesetak metara od staze sam trasira i ostavio na ruti jer je staja iznimno dobro očuvana (slika 20) i vrijedi je obići ali u slučaju da nemate interesa ni volje da skrećete sa osnovne rute samo prijeđite preko puta i nastavite slijediti rutu prema Mačanovoj staji.

Na 808 m n.v. je potrebno obratiti pozornost kako ne bi krenuli u krivom smjeru, tu se nalazi raskrižje, ali čak i da krenete krivim putem nećete napraviti kardinalnu grešku jer se u biti radi o obilaznici Žicalove i Mačanove staje kojim se nekada davno gonila stoka. kako bilo ova ruta vodi desnim ogrankom oko doca prema Mačanovoj staji (slika 21) koja se nalazi sa sa desne strane staze te svega nekoliko metara niže pozicioniranom Žerinom/Žicalovom stajom u rupici ispod puta (slika 22-1). Na desnom kutu staje postoji putić koji vodi prema čatrnji koja više nažalost ne drži vodu pa možda nije ni vrijedna spomena al' eto nek' se zna da je tu.

Na 771 m.n.v. prolazimo pored Mušurine staje sa lijeve strane a to je ujedno i točka na kojoj izlazi onaj obilazni put za stoku koji smo gore spomenuli. Kroz šumu iza Mušurine staje postoji oputina kojom se može probiti do Lončareve, staje mog dida Pave te Careve staje koja se nalazi na drugom kraju pečinice.

Staza se dalje spušta do proplanka koji se nalazi na 705 m n.v. a isti je bitno spomenuti jer se na njemu nalazi križanje označeno ćulkom koji označava put koji vodi prema gore spomenutim stajama (lijevo), Brevetovu staju (desno) gdje postoji utvrđena čatrnja sa pitkom vodom no obzirom da vode imamo i više nego dovoljno nastavljamo ravno prema Kupini. Nešto niže na 673 m n.v. sa lijeve strane se nalazi oveća plitvina na kojoj možete napojiti čuku ukoliko ga vodite sa sobom, moj pas Garo ju je obožava, jedini problem je bio što ga je bilo jako teško istrati iz nje gad bi se napio i zalega u nju da se ohladi ;)

Na 646 m prolazimo preko posve zaraslog Stanica doca pored Žiline staje gdje je ujedno donji odvojak za Brevetovu staju i pitku vodu koja se nalazi na njoj. Put se dalje nastavlja strmo niz predio 'Stanića ploće' poznat kao jedan od najzahtjevnijih uspona kad se ide u suprotnom smjeru.

O tome koliko je bogata mreža pastirski putova sjeverne strane Biokova govori i križanje (Bebek guvno) podno Stanića ploća na 555 metara nadmorske visine koje sam obilježio ćulkom (slika 22-2) a putem koji vodi oštro desno (vidi rutu Bartulovići - Bebek guvno - Pišćet - Živa voda - Stanići) se može doći do bunara na Pišćetu kojeg smo posjetili na početku ove rute.

Na sljedećem križanju je potrebno posebno obratiti pažnju jer vas put prirodno vodi prema Stanićima i jako je lako pogriješiti. Skretanje se nalazi na Kupini na 490 m n.v. gdje se skreće oštro desno starim Bartulovića putem pored ćulka (slika 23) koji se nalazi na povećoj stijeni te dalje prema drugom istom takvom ćulku (slika 24) i onda ravno dolje kroz gustu grabovu šumu (slika 25) prema Kljajičevom vinogradu preko Radina lišnjaka koji se nalazi na zaravni na 450 m/nv.

Kad već opet spominjem lišnjak apelirao bih ako netko zna da se netko još uvijek bavi ovim poslom ili zna za neki dobrostojeći lišnjak da mi javi jer bi isti volio propisno poslikat. Naime ja i stari smo zadnji lišnjak sadili još prije nekih 15-20 godina u 'Martinou vrtlu' i to više ama baš nitko ne radi tu oko mene pa nisam u mogučnosti kamerom zabilježiti kako se to sve skupa radi te kako na kraju izgleda.

Na 395 m/nv izlazimo na makadamski put koji vodi za Lokvanj no mi skrećemo lijevo prema Stanićima i nakon desetak metara silazimo sa puta te skrećemo desno prema povećoj glavici (slika 26) i prolazimo pored starih, ruševnie Gaćine staje i guvna koje se nalaze odmah pored staze sa lijeve strane.

Nakon par minuta izbijamo na plato pored velebnih objekata koje radi Gosp. Kljajić i to je ujedno najniža točka ovoe rute (366m) a put se dalje nastavlja zahtjevnim usponom uz donju stranu prolaskom pored kapije na ulazu u imanje (slika 27) obilježeno Hrvatskom i Švicarskom zastavom. Ne znam čemu tu Švicarska zastava bay the way, i što je pjesnik time htio reći?! Možda da se objekti nalaze na Hrvatskoj grudi a da su izgrađeni Švicarskim kapitalom :D

Obzirom da sada slijedi poprilično zahtjevan uspon uz donju i gornju stranu kao opcija se nudi izlazak u Staniće makadamskim putem no ukoliko se te avanturističkog duha i želite slijedite rutu do samog kraja nastavite lijevo od kapije kako sam već spomenuo.

Na osmoj postaji Križnog puta (slika 28) izlazimo na put koji vodi od Gospe do Svetog Križa i nastavljamo dalje uz gornju stranu prema starom Rastovačkom putu ali nam se na trasi ispriječio novi put koji za tunelu sveti Ilija.

Nakon što se pređe put staza vodi dalje strmo između dva suhozida (slika 29) te na kraju izlazi na stari put za Rastovac koji prolazi ispod autoputa, pa pored asfaltne baze, pa ispod još jednog nadvožnjaka izbija na put koji vodi dalje prema Bartulovićima pored bunara i starog šupljeg hrasta (slika 31) kojeg svakako vrijedi vidjeti.

Nakon prolaska kroz selo izbija se na državnu cesta D62 kod table Zagvozd (slika 31) na predjelu Golubičina na kojem je ujedno i završna točka ove rute.

Sve objavljene GPS rute kao i one koje planiramo objaviti na stranicama pripremljeni su s najvećom pažnjom, trasirani najmanje dva puta sa najboljim Garmin uređajima u oba smjera i onda kombinirani kako bi se dobile što preciznije rute i izbjegle bilo kakve pogreške uzrokovane gubicima signala i ne preciznostima samih uređaja.

Informacije objavljene na našim stranicama nisu prikupljane iz drugih izvora već su isključivo plod našeg rada no usprkos tome ne možemo odgovarati za njihovu uporabu kao što ni u kom slučaju ne možemo odgovarati za štetu i nezgode bilo koje vrste nastalih uslijed korištenjem podataka i informacija koje možete preuzeti sa stranice www.hpd-sveti-jure.com. Dakle sve podatke preuzete iz naše rute sekcije koristite as is na vlastitu odgovornost.

Sve rute objavljene na ovoj web stranici su dostupne u obliku rar arhive koja sadrži podatke u dva najzastupljenija formata zapisa te se mogu koristit na većini GPS uređaj, uređaja iz Garmin, Magellan, Lowrance, Brunton i MLR ponude primjerice te dvama najpopularnijim ‘mapping’ programima, Garmin-ovim MapSource-om te Des Newman-ovim OziExplorer-om. Ukoliko koristite neki drugi uređaj ili program na internet je dostupno bezbroj konvertera tako da ni to ne bi trebalo predstavljati neki problem no ukoliko do njih ipak dođe spremni smo pomoći i odgovoriti na sve upite.

Također je važno pripomenuti da je ova web stranica i njen sadržaj zaštićen od strane HPD-a Sveti Jure Zagvozd te je zabranjena svaka redistribucija ili reprodukcija bilo kojeg dijela sadržaja u bilo kojoj formi za bilo koju svrhu.

Nije dozvoljena (osim sa izričitom pismenom suglasnošću HPD-a Sv. Jure) bilo kakva distribucija, kopiranje, izdavanje ili komercijalna uporaba sadržaja, niti je dozvoljeno postavljanje i redistribucija ovih GPS ruta na drugim web stranicama ili drugim oblicima elektroničke distribucije materijala.

Ukoliko primijetite eventualne pogreške i/ili imate sugestije za poboljšanje molimo Vas da nam iste dojavite ispunivši kontakt obrazac kojeg možete pronaći na našim internet stranicama u kontakt sekciji ili putem naše službene Facebook stranice. Unaprijed se zahvaljujemo na razumijevanju.

Autor: Teo Bartulović
Photo: Teo Bartulović
Narator: Martin Bartulović
Copyright © HPD Sveti Jure Zagvozd 2012 - All Rights Reserved!

---