01 Aug 2016

FOTO REPORT: Hodočašće Svetom Juri na Biokovu

Written by Teo Bartulovic.

Šta reći? Koju posluku porati, poslati? Kome? (uzdah)... Šaljem poruku... Šaljem poruku onima koji slušaju a ne... a koji vide, a ne čuju :D :D Mojim neiscrpnim vrelom inspiracije i dubokog poetskog nadahnuća jutros vlada teška bonaca, prsti mi se sapleću o riječi i nikako da se pomaknem dalje od prve rečenice... Ne znam zašto ali hodočašće Svetom Juri definitivno nije među onim inspirativnijim s kojih se vračam pun dojmova i s nestrpljenjem da sve skupa pretočim u par milozvučnih rečenica.

Dio problema vjerojatno leži u tome što je najviši vrh Biokova inficiran asfaltom i gotovo pa posve okovan betonom, čelikom i svim onim što činjenica da mu se može pristupiti automobilom nosi sa sobom. Ono, kad primjerice prisustvuješ misnom slavlju na Svetom Iliji ili Roku primjerice onda znaš da su se svi nazočni dobrano namučili da bi bili tu a na Svetom Juri to nikako nije slučaju. Al' što je tu je, treba biti iskren i reći da nije sve ni tako crno, pristup automobilom ima i neke prednosti, najviša hrvatska prometnicama omogućuje da u nečem ovakvom uživaju i oni koji inače ne bi jer jednostavno nemaju ni snage, ni motivacije da se odvaže na uspon nekom od planinarskih staza. Tako se na vrhu zateklo raznoliko mnoštvo, od onih najmlađih koji su tek povirili na svijet do babe mare koja je sa svojih 85 bila među starijima na vrhu. Sve je vrvilo ljudima, smijehom, druženjem, optimizmom ali i što posebno treba spomenuti i mnoštvom lijepih cura na relativno malom prostoru :)

Enivej, šta se tiče samog uspona , zbog posla i obveza ekipa nam se posve raspala pa sam tako na uspon krenu tek u petak kasno navečer, u vuk samotnjak stilu, čak mi ni Frosti nije pravio društvo, šapa još nije posve zacijelila i nisam imao izbora doli da ga ostavim doma. Samački noćni uspon sam po sebi i nije nešto o čemu bi se dalo pisati nadugo i na široko. U sjećanju mi je ostalo samo iznimno teško i sparno vrijeme te iznenađujuće malo ljudi na noćenju na bunarima tako da se nisam odveć ni zadržava.

Nakon nešto manje od dva sata izlazim podno odašiljača, i posve neočekivano na obzoru se osim šišmiša koji sporadično prolijeću u brišućem letu ukazuje i čeona lampa kako lagano ide k meni... Teo jes' to ti... Duje jes' to ti... A i mislio sam, tko bi drugo, sam u ovu uru :D Uglavnom, da ne duljim, Duje Leksić 'also known as' Crv se na Biokovu sprema za skorašnju utrku u Italiji pa mu i ovim putem želimo što bolji plasman. Nakon kratke ćakule svatko odlazi svojim putem, Duje na još jedan đir do rampe i natrag a ja na počinak i to odmah ispod branika gdje sam i dočekao poprilično svježe praskozorje s temperaturom koja se spustila ispod deset stupnjeva.

Nakon mise hodočašće odlučujem završiti kako sam i počeo dan ranije, samačkim spustom al' nešto ekstremnijom rutom preko Dvoćulka, Podrašca, Ozdrvače, i Bartulovića staja do Rastovca i onda nastaviti pješke sve do kućnog praga. Naravno u tome sam i uspio :) i još k tome protrsio gotovo pa kompletnu dionicu od Podrašca do Ozdrvače u punom profilu sa trakom za pretjecanje. Radove na ovoj stazi planiramo nastavit tijekom sljedećeg tjedna kada bi čišćenje i uređenje staze trebalo biti posve završeno a staza osvanuti u novom ruhu.

kako je sve skupa izgledao možete vidjeti u fotogalerija koja je ovog puta ponajprije zahvaljujući prijateljima iz Cro Drone-a bogatija i za par fotki i stvarno respektabilno dobrim i impresivnim videom iz ptičje perspektive. Još jednom se zahvaljujemo Mariu na trudu i nadamo se da ćemo uspjet izlobirat da ponovimo nešto slično dogodine na Svetom Iliji :D

Na vrhu je uz svo mnoštvo na Biokovu je u pratnji gđe Ksenije Prtotrke iz PP Biokovo boravio i zamjenik ministra zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Mario Šiljeg, a kako neformalno doznajemo pala su i neka obećanja vezano za obnovu crkvice na kojoj je uznapredovalo ljuštenje i opadanje kamena kojim je obložena i koja vapi za što hitnijom intervencijom i adekvatnom sanacijom.

Na kraju bih još samo iskoristio priliku da vas sve povezemo na posljednje ovogodišnje hodočašće i treću misu u nizu koja će se održati 20. Kolovoza u kapeli Sv. Roka, na istoimenom vrhu.

FOTO REPORT

Hodočašće Svetom Juri na Biokovu

Rad Cro Drone-a možete pratiti putem njihove službene web stranice, Facebook i YouTube profila. Ukoliko imate želju i/ili potrebu da se vinu i iznad Vas ili vaših objekata javite im se…

Osim pješke do vrha se može i cestom koja vodi od ulaza u park-prirode na području Gornje Podgore sve do vrha Sv. Jure u dužini od 23 kilometra, a ujedno je i najviša prometnica u Republici Hrvatskoj. Početak gradnje seže u 19. Stoljeće kada su vojnici austro-ugarskog cara Franje Josipa 1878. g. probili makadamski put do prijevoja Staza koji se nalazi na visini od 897 m, pa dalje prema Zabiokovlju. Cesta je imala vojnu funkciju, a napravljena je radi lakšeg zauzimanja Bosne i Hercegovine, tada pod turskom vlašću. Radovi se nastavljaju 1964. godine na inicijativu tadašnje Televizija Zagreb zbog izgradnje televizijskog odašiljača a završena je i asfaltiran 1978. godine.

Početak gradnje seže u 19. Stoljeće kada su vojnici austro-ugarskog cara Franje Josipa 1878. g. probili makadamski put do prijevoja Staza koji se nalazi na visini od 897 m, pa dalje prema Zabiokovlju. Cesta je imala vojnu funkciju, a napravljena je radi lakšeg zauzimanja Bosne i Hercegovine, tada pod turskom vlašću. Radovi se nastavljaju 1964. godine na inicijativu tadašnje Televizija Zagreb zbog izgradnje televizijskog odašiljača.

Cesta je prema prvotnim planovima trebala krenuti iz mjesta Zagvozda sa sjeverne strane, ali je zbog utjecaja raznih lobija i interesnih skupina plan promijenjen pa su građevinari umjesto gradnje nove ceste sa sjeverne strane nastavili rad na staroj austro-ugarskoj cesti od prijevoja Staza do Sv. Jure.

Na mjestu odašiljača nekad se nalazila crkvica Sv. Jure koja je srušena zbog gradnje istog, a 1968. godine sagrađena je nova betonska crkvica na istočnoj strani glavice. Izvorna crkvica je postojala još u XII stoljeću, o čemu svjedoči kamena ploča koja se nalazila iznad oltara stare srušene crkvice.

Misno slavlje u crkvici svetog Jure održava se zadnje subote u srpnju. Iako je 23. travnja svečev dan dugo vremena misa se slavila 31. kolovoza da bi se i taj datum sada pomakao na zadnju subotu srpnja, a sve radi vremenskih uvjeta planine. Vjernici je posjećuju cijele godine a posebno na svečev dan, na misno slavlje većina vjernika dolazi pješke opisanim stazama.

Blagdan sv. Jure slavi se 23. travnja, spominjući se tako njegove smrti u vrijeme progona kršćana od ruke cara Dioklecijana pri ćemu aalja naglasiti da neki izvori kao godinu smrti sv. Jure navode godinu 290 dok drugi tvrde kako se radi o 303. godini.

Kompletan album je također dostupan i na našoj službenoj Facebook stranici, lajkanje i komentiranje je neograničeno :) pa ukoliko imate komentar ili Vam je neka posebno zapela za oko samo navalite i komentirajte album uzduž i porijeko).