Zagvožđani uspješno obnovili tradiciju sadnje krumpira u Bijakovi!

Nakon nekoliko mjeseci priprema i par odgoda zbog vremenskih nepogoda i inih razloga konačno smo uspjeli u svom na umu da obnovimo dugogodišnju tradiciju uzgoja krumpira na Biokovskim obroncima.

Kao što i sami znate, obrada Bikovskih vrtača posljednjih desetljeća je skoro pa posve zamrla a dolac u kojem smo planirali sadnju zadnji put je obrađen i iz njega iznešena ozimica prije kojih pedesetak godina pa je sam ideja da tu zasadimo krumpir izazivala podsmijehe i nevjericu al' je zbog toga zadovoljstvo uspješno završenim poslom tim i veće.

O samoj akciji 1000 iznad 1000 smo opširno pisali u nekoliko navrata pa neću trošiti odveć mnog riječi na nju a uostalom i tako i tako se kaže da slika govori više od tisuću riječi pa ću vas ovaj put poštedjet suvišnog piskaranja i zatrpati vas gomilom fotki koje će vam na najbolji mogući način predočiti ono što se jučer odvijalo na Andrijinoj staji.

U prošlih par tjedana su se lomila koplja oko načina obrade, ja sam bio skloniji tradicionalnom načinu (vile, mašklin, motika) no moja struja je na kraju preglasana što je u praksi značilo da ćemo na svojim leđima morat iznijet frezu dobrih dva, dva i pol kilometra na nekih tisućinjak metara nadmorske visine.

Život na Bijakovskim obroncima je u prošlosti bio jako težak, zemlja škrta i stoga se sve proizvedeno korisno upotrebljavalo, pa tako osim što se koristila za priređivanje vrlo ukusna, probavljiva i dugo svježega kruha, ozimica (raž) se koristila i za pokrivanje kuća, pojata i kućara jer je njena stabljika osjetno dulja i čvršća od pšenične. Zbog očuvanja stabljike ozimica se nije vršla kako bi se dobili plodovi, već se njome mlatilo. Mlaćenje ozimice je bio iznimno zahtjevan posao, uzimalo se onoliko stabljika koliko se moglo obuhvatit dvjema rukama a posao se najčešće obavljao u paru s tim da bi jedan težak mlatio sa jedne a drugi sa druge strane podloge.

Freza je rastavljena u nekoliko dijelova kako bi se olakšao uspon a oni spremniji i sposobniji su se uhvatili u koštac sa zahtjevnijim dijelovima koji su težili dobrih dvadesetak kilograma svaki a kao najzahtjevniji se pokazao motor koji je bio u totalnom disbalansu pa je iziskivao poseban napor i spretnost da se iznese preko strmih obronaka koji vode do Andrijine staje.

Taj zadatak je na početku pao na Zinzinu koji je motor prenio veći dio puta no s obzirom na to da sam znao o kakvom se izazovu radi nakon sto sam iznio svoj dio tereta vratio sam se natrag i preuzeo 'štafetu' zadnji dio puta. Nakon što su i najstariji stigli na lokaciju užurbano smo se bacili na sastavljane freze koja je za divno čudo upalila od prve bez 'janci jednog problema pa moram pohvaliti našeg glavnog i odgovornog mehaničara, gospodina Zdenka ali i njegovu Hondicu koja je odradila odličan posao.

Zemlja je bila iznenađujuće podatna za obradu, nevjerojatno da je nakon svih tih desetljeća ostala tako mekana, u nižim dijelovima bi nam za ovakvo nešto trebao plug i Tomo Vinković al' ovdje na kojih tisućinjak metara i hondica je bila sasvim dovoljna.

Moram spomenut da ovi krumpiri koje smo posadili na Andrijinoj staji nisu jedini jer i Gosp. Ante Bartulović (Brevetov) prije nekoliko dana učinio isto, istini za volju u dosta manjim razmjerima i na puno pristupačnijem mjestu ali je svakako zaslužio da ge se spomene i pohvali i njega i moje Bartuloviće što su dali svoj obol akciji 1000 iznad 1000.

Kao i u pripremnom razdoblju i ovaj put se okupila šarolika ekipa, neki su odustali, neki novi se pridružili tako da smo brojčano ostali u manje više istom sastavu. S obzirom na to da nas je bilo i više nego dovoljno podijelili smo se u nekoliko grupa, Jakov i Tonči su se zabavili izradom kapije, Zdenko i Frane su se orali, ja sam se bacio na okopavanje kraja dok se ostatak ekipe pozabavio dovršenjem ograde koja je možda i najbitniji dio jer ako nam divlje svinje nanjuše krumpire i provale unutra sav trud će biti uzaludan.

Evo opet sam se raspisa a obeća sam da neću pa ću se tu zaustaviti i prepustiti vas fotografijama koje su takve kakve jesu, imajte razumijevanja, u srijedu sam nosa led s Mucića ledenice (o tome ćemo nešto više napisat sljedeći tjedan kad dobijem materijal sa vodećeg eno-gastro festivala Dalmacije, Dalmacija Wine Expa) pa onda ne puno lakšu frezu u suprotnom smjeru i bio sam malko umoran, ma koliko god utreniran spreman bio i ja sam homo sapiens i imam svoje granice :D

---

Kompletan album je također dostupan na našoj službenoj Facebook stranici, lajkanje i komentiranje je neograničeno :) pa ukoliko imate komentar ili Vam je neka posebno zapela za oko samo navalite i komentirajte album uzduž i porijeko ;) 

Ukoliko primijetite eventualne pogreške i/ili imate sugestije za poboljšanje molimo Vas da nam iste dojavite ispunivši kontakt obrazac kojeg možete pronaći na našim internet stranicama u kontakt sekciji. Unaprijed se zahvaljujemo na razumijevanju. Za bilo kakva dodatna pitanja slobodno nas kontaktirajte!

Click to enlarge :)