06 Apr 2014

Šaka suza, vrića smija ča je život vengo fantazija

Written by Teo Bartulovic.

Novi tjedan, novi 'after weekend report' sa jedne tipične Biokovske ture nastale iz posve atipičnog razloga, koja je samim time i rezultirala sa pomalo netipičnim fotografijama :) Naime, prošli vikend smo ja i moj vjerni pratitelj koji se odaziva na ime Frosty bili pozvani na birthday party od strane našeg malog prijatelja Tihe.

Na prvi pogled, događaj koji baš i nema pretjerano mnogo veze sa jednim planinarskim portalom no obzirom da je party bio na Biokovu a tunel Sveti Ilija zatvoren, plan se drastično promijenio a rođendan je završio tu gdje je :D

Vozikanje automobilom i nije baš pretjerano omiljena zanimacija ni jednom od nas pa sam sto kilometarsko drmuckanje odlučio zamijenit jednom poštenom turom te otići na rođendan pješke, preko Biokova kako su to uostalom radili i naši stari davno prije asfaltiranih prometnica, tunela i tome sličnih urbanizacijskih nusprodukata.

Što zbog lošeg vremena, što zbog zahtjevnosti i dužine planirane ture ostao sam bez društva i na uspon sam krenu sam, osjetno kasnije od planiranog, ponešto izmijenjenom rutom zbog kiše koja je rominjala cijelo jutro i odgađala uspon sve do 11:00. Ideja je bila pristupiti Podrašcu što izravnijom rutom iz smjera Katušića preko Grabovika i Jabukova poda no zbog rosne gore i skliskih stijena na kraju sam krenuo iz Brzica s nakanom da se na Unišću odvojim sa markiranog puta i krenem izravno prema Podršacu starom pastirskom stazom preko Ozdrvače.

Unatoč nepovoljnim vremenskim uvjetima, kiši i magli napredovali smo dosta brzo i dosegnuli Podrašac za nešto manje od dva sata, u jednom dahu što bi se reklo. Na Podrašcu se lagano mijenjaju i vremenski uvjeti, magla se diže i stidljivo se probijaju prve zrake sunca što me je nagnalo da odustanem od pauze i iskoristim ovo proljepšanje da se dokopam Lokve što prije.

Na žalost sunce se brzo povuklo i na Studencu me opet dohvatila kiša koja je i inače vodom izdašan Studenac doslovce pretvorila u golemu blatnu kaljužu i dok prelazim taj nepregledni labirint satkan od bezbroj malih potočića po glavi mi se vrti ona pjesma od Tajne veze; 'Blato do samih koljena seze, pratim stazu sve teže i teže', ili tako nešto :)

Nekako smo se uspjeli iskoprcat iz ovog živog blata i dokopati se Lokve gdje s nevjericom gledam na 'trip computer' koji pokazuje da smo iz Zagvozda krenuli tek prije nekih tri sata, ni u najoptimističnijim planovima nisam mislio da bi ovaj dio pod 'punom ratnom spremom' i ovakvim vremenskim uvjetima moga savladati u ovako kratkom vremenu pa si dajem oduška i uzimam prvu pravu pauzu nužno potrebnu i meni i Frosty-ju.

Na putu prema Vošcu nas i dalje prati promjenljivo vrijeme, red kiše, red sunca pa malko krupe, sole, nema šta nema, pravi proljetni dan :) Na Vošcu me dočekao sablasno pust prizor i vrh posve obavijen gustom maglom koja je još više pojačavala osjećaj usamljenosti ali i iskonske simbioze s prirodom. Obzirom da se po ovakvom vremenu i nije baš moglo uživati u pogledu užurbano se spuštamo grebenom prema Štrbini gdje još jednom mjenjamo plan i odustajemo od napredovanja grebenom prema Sinjalu, tempo je bio ubitačan i za mene i za Frosty-a, noge su nam umorne a stijene skliske i stoga biramo nešto pitomiji pristup preko Pržinovca.

Ovo se u konačnici pokazala kao jako dobra odluka jer smo upravo tu naišli na stado divokoza koje je u prančioku hvatalo prve prave zrake sunca koje se su se stidljivo probijale kroz oblake tog dana. Na sreću i Frostinjo je bio preumoran da se da u iole ozbiljniju potjeru za divokozama što mi ostavlja i više nego dovoljno vremena da izvadim fotoaparat i puknem par fotki.

U Chapinov welness center stižemo taman na after party, Frosty upada u pravom stilu i dolazi kao šlag na tortu, karika koja je nedostajala da Tihin rođendan bude baš onakav kakav je i planira. Ne trebam ni spominjat da su djeca bila oduševljena, nisu nas očekivali, bilo je loše vrijeme i mislili su da smo odustali pa je iznenađenje tim bilo i veće.

Nakon spartanske utrke sa vremenom i samim sobom poslijepodne je ponudilo sasvim oprečne satisfakcije, uživancija u sunsetu na Sinjalu te ćakulu i smijuriju sa djecom do kasno u noć, rođendan ko' rođendan, šta da se priča, parada igre i smij'a :D

Nedjelja je barem za mene protekla u nešto užurbanijem tonu jer sam bio u stisci s vremenom pa sam se odmah nakon marende i partije baluna uputio u zabiokovlje najizravnijom mogućom rutom preko Svetog Jure u jednakom žustrom ritmu kao i pri usponu.

That's all folks, see you soon :-)

Detaljna statistika i virtualni pregled staze

Ukupna duljina: 34.30 kilometara	Atraktivnost:		Preuzmi GPS trag: PRIKAZ JE ISKLJUČIVO INFORMATIVNOG KARAKTERA I RUTA NIJE DOSTUPNA ZA PREUZIMANJE!
	Zahtjevnost staze:
	Sagoreno ćevapa:
	Polazište:	Brzice(420 m)
	Odredište:	Golubinćina (500 m)
	Ukupni uspon:	˄ 19,9 km / 1100 m
	Ukupni spust:	˅ 11,2 km / 987 m
	Minimalna visina:	≈ 415 m
	Maksimalna visina:	≈ 1756 m
	Markacija staze:	Varijabilna

Penjanje je samo po sebi potencijalno opasna aktivnost i zbog toga uvijek provjerite informacije koje ste dobili iz razno raznih izvora prije nego što se na njih oslonite! Autori se ograđuju od odgovornosti za bilo koje posljedice ili povrede do kojih bi eventualno moglo doći korištenjem informacija preuzetih sa ovih stranica!

Ruta je iznimno zahtjevna i velikim dijelom prolazi posve neprohodnim područjem pa se prolazak istom preporučuje isključivo uz pratnju iskusnih vodica!!