A šta reći? Koju posluku porati? Kome? Zimi koja grije a ne hladi? Snijegu koji treba a ne pada?!
A šta reći? Koju posluku porati? Kome? Zimi koji grije a ne hladi?! Snijegu koji treba a ne pada… :D Šalu na stranu, zima je podbacila, u to nema sumnje al' to nikako nije razlog da se sjedi doma i kuka kao zime nema, baš naprotiv, kad je već takva kakva je onda treba maksimalno iskoristit sve što pruža i otići snijegu kad već on neće k' nama :)
Naime nakon nekoliko dugih i tmurnih kišnih dana napokon je okrenulo na buru, a najviši vrh Biokova se ogrnuo debelim slojem snijega tik uoči vikenda pa nas i nije trebalo pretjerano mnogo nagovarati da iskoristimo vrlo vjerojatno posljednju priliku ove sezone za jedan pravi snježni uspon na najviši vrh Biokova. U principu sve se svelo na odluku s koje strane i kojom stazom krenuti no obzirom da je kristalno bijeli i posve zaleđeni 'north face' djelovao gotovo hipnotički na nas od pregršt smjerova kao najbolja opcija nametnuo se uspon iz smjera Turije preko Ljubovića.
Neuobičajeno toplo vrijeme u prvom dijelu uspona uopće nije dalo naslutiti što nas čega gore pod samim vrhom, ogromne količine snijega, jak sjeverac koji je podizao snijeg visoko u nebo stvarajući minijaturne snježne mećave koje su se u neopisljivo lijepim uzorcima metastazirale oko nas i stvarale idilični zimski ugođaj kojem se posebno veselio naš mali sibirski mezimac.
Na zadnjem, najstrmijem djelu uspona izabrali smo nešto izravniji pristup koji se doimao kraćim i lakšim, no u konačnici se pokazao iznimno zahtjevnim i uzeo nam osjetno više vremena od planiranog pa se na vrhu i nismo pretjerano dugo zadržavali. Sunce je prilično brzo padalo prema obzoru tako da smo imali vremena tek toliko vremena da se na brzaka rekuperiramo u prančioku i aklimatiziramo na posve oprečne uvjete koji su nas dočekali s južne strane. Osjetno toplije vrijeme je posve 'raspekmezilo' snijeg što je otežalo napredovanje prema Vošcu al' obzirom da na južnim obroncima nije bio tako izdašan kao sa sjeverne strane uspjeli smo se dovući do Male lađane prije mraka, još dok su se posljednje zrake sunca lijepile za Biokovske vrhove.
U kučici nas je dočekala iznenađujuće brojno i šaroliko društvo 'autonara', a druženje sa ovom veselom ekipom odužilo se dugo u noć. Ono što je još i bitnije, neke od njih smo toliko zaintrigirali sa fotkama koje smo donijeli sa sjeverne strane da su nam se odlučili pridružit sljedećeg dana i drmuckanje autom do Makarske zamijeniti usponom na Sv. Juru.
Osim što smo u povratku bili brojčano jači morali smo i rutu prilagoditi novacima, odnosno odustati od planiranog povratka preko Mucića ledenice i Andrijine staje i izabrati osjetno lakši povratak u Miliće a kako je sve skupa izgledalo kao i obično možete vidjeti u izdašnoj fotogaleriji koja prati članak.
Kompletan album je također dostupan i na našoj službenoj Facebook stranici, lajkanje i komentiranje je neograničeno :) pa ukoliko imate komentar ili Vam je neka slika posebno zapela za oko samo navalite i komentirajte album uzduž i porijeko ;)
|
Detaljna statistika i virtualni pregled staze
|
|||||
|
Ukupna duljina:
26.1
|
Atraktivnost: |  |
Preuzmi GPS trag:
PRIKAZ JE ISKLJUČIVO INFORMATIVNOG KARAKTERA
|
||
| Zahtjevnost staze: |  |
||||
| Sagoreno ćevapa: |  |
||||
| Polazište: | Turija (Zagvozd) | ||||
| Odredište: | Milići (Zagvozd) | ||||
| Ukupni uspon: | ˄ 14,6 km / 990 m | ||||
| Ukupni spust: | ˅ 11,50 km / 1245 m | ||||
| Minimalna visina: | ≈ 494m | ||||
| Maksimalna visina: | ≈ 1751m | ||||
| Markacija staze: | Average | ||||
GPX: Milići - Očesci - Sv. Jure
GPX: Turija - Ljubović - Sv. Jure
Nestvarna ljepota: Biokovski raj iznad mora oblaka (magle)
Sometimes the most breathtaking view is the one right in front of you.... (click to enlarge)
Photo: Teo Bartulović
Copyright © HPD Sveti Jure Zagvozd 2013 - All Rights Reserved!
