GPX: Turija - Ljubović - Sv. Jure
Ishodišna točka ove rute je na prijevoju Turija udaljenom desetak kilometara od centra Zagvozda u smjeru Vrgorca. Petstotinjak metara prije tunela na nadmorskoj visini od 647 metara skreće se desno prema predjelu gusto prošaranom starim pastirskim stajama (Šućurove, Gućev, Krstačke, Peškirića) poznatom kao Lozovci a sam odvojak je obilježena sa tablom i markacijom (slika 1-1,1-2 i 1-3) tako da ne bi trebalo biti problema sa pronalaženjem istog (slika 1-4).
Staza je široka, uredna, s iznenađujuće blagim usponom u početku tako se nakon prijeđenog prvog kilometra savlada tek nekih stotinjak visinskih metara. Osim već spomenutih pastirskih staja prvi interesantan objekt pored kojeg prolazite vrijedan spomena je omanja špilja (slika 2-1 i 2-2) ograđena suhozidom (slika 2-3) koja se nalazi ispod staze s lijeve strane skrivena iza gustog grabovog busa (slika 2-4) a da stvar bude još gora odvojak je obilježen samo malenim ćulkom pa ju nije lako naći.
Anyway, na karti dolje sam ucrtao točnu poziciju pa ako se odlučite da zastanete i pogledate ju pronalazak ne bi trebao predstavljati odveć velik problem. I svakako pripazite, iako se radi o relativno malenoj špilji u njoj se zna zateći impresivan broj šimšia (slika 2-5) pa da vas srce ne izda ako se zalete na vas ;)
Nedaleko od špilje s desne strane puta će te naići na prvu (slika 3-1, 3-2) u nizu pastirskih staja a nekoliko desetaka metara dalje se nalazi i neobilježeni odvojak koji vodi kružno preko Šučurevih (slika 3-3, 3-4, 3-5) i Gućevih staja (slika 3-6) te se na križanju pored bunara Lozovci opet vraća na izvornu rutu koja vodi dalje prema Krstačkim stajama. Ako nemate u planu rušiti brzinske rekorde u usponu ovim smjerom onda svako preporučujem da bacite đir preko ovih staja jer će te izgubiti tek nekih stotinjak metara što vjerujem ne predstavlja neki problem. Ne markirana staza i staje su ucrtane na karti dolje i jasno su vidljive s puta jer su neke od njih još uvijek pokrivene ciglom (Šućureve) te ternitom (Gućeve) (slika 3-7).
Osim spomenute, postoji još jedna špilja na ovom području smještena istočno od Šućurevih staja ali je predaleko i iziskuje znatno skretanje sa staze pa ju neću posebno obrađivati u sklopu ove rute.
Bilo da ste krenuli preko spomenutih staja ili nastavili markiranom rutom proći će te pored bunara Lozovci (slika 4-1, 4-2) za kojeg postoje dva odvojka obilježena izblijedjelim markacijama (slika 4-3) ali i ćulcima (slika 4-4, 4-5) koje sam podignuo kad sam zadnji put prolazio ovuda (slika 4-6) pa vjerujem da ne bi trebalo bit problema s prepoznavanjem odvojka. Bunar drži vodu tijekom cijele godine i nalazi se svega desetak metara od staze pa svako preporučujem da kratko skrenete i bacite pogled na ovaj lokalitet.
Kojih tristotinjak metara nakon što krenete s bunara na nekih 770 m.n.v. naići će te na Krstačke staje, ne možete pogriješiti jer se jedna respektabilno velika (slika 5-1, 5-2, 5-3) nalazi tik do puta s desne strane, iznimno dobro građena i ako zanemarimo to što krov nije odolio zubu vremena i ljudskom nemaru, jako dobro sačuvana. Naravno ona nije jedina pa ako želite pogledati ostale (slika 5-4) možete do njih doći stazom koja prolazi sa njene sjeverozapadne strane
Pored ove staje se nalazi i kamenica (slika 5-5), koja je ucrtana i na GSS-ovj karti Parka prirode Bikovo (slika 5-6) no ne dajte se zavesti jer jedino što možete naći u ovoj kamenici su šišmiši pa ukoliko nemate dovoljne količine vode ne gubite vrijeme tražeći ju već produžite prema Peškirića stajama kod kojih se nalazi obilježena kamenica koja za razliku od ove još uvijek drži vodu.
Na 857 metara dolazi se do posljednjeg kompleksa pastirskih objekata, već spomenutih Peškirića staja (slika 6-1). Kao i ostale na ovom dijelu Biokova i ove staje su građene iznimno čvrsto, omeđene visokim i debelim suhozidima koji ipak lagano popuštaju pred silom prirode (slika 6-2, 6-3). U biti cijeli ovaj lokalitet me neodoljivo podsjeća na onaj TV dokumentarca History channel-a 'Life After People', razina destrukcije koju je priroda napravila u zadnjih pedesetak godina na ovim stajama (slika 6-4) posve odgovara scenama iz ovog nadasve zanimljivog TV serijala kojeg uzgred rečeno toplo preporučujem ako ga već niste odgledali (pogled na kompletno podrucje iz pticje perspektive).
Peškirića staje su bitne i zbog toga jer se na njima nalazi posljednji izvor pitke vode na ovoj stazi, odnosno utvrđena kamenica koja se nalazi nedaleko odavde. Naime na izlazu iz kompleksa će te naići na križanje tj. oznaka za vodu (slika 7-1) koja vodi oštro lijevo loše markiranom stazom. Samu kamenicu koja se nalazi iza kamena i plitvine sa natpisom 'SUSOVAČA' (slika 7-2) baš i nije lako zamijetiti jer su stara vrata istrunula pa je otvor (slika 7-3) sada prekriven kamenim pločama i poprilično dobro kamufliran (slika 7-4).
Staza je dalje poprilično monotona pa se baš i nema nešto bitno za spomenut osim da je uspon nakon onog laganog trekkinga na početku postao poprilično strm i zahtjevan. Markacije na ovom dijelu su guste i vidljive (slika 8-2, slika 8-3) ali sama staza je toliko intuitivna da bi ju i posve neiskusan planinar bez problema pratio i bez njih.
Ono što iznenađuje na ovom prvom dijelu uspona je poprilično slaba vegetacija kojom prevladava makija, nisko raslinje, jasen, grab i crnograb, sušta suprotnost onome što vas čeka ukoliko prema Svetom Juri krenete iz pravca Milića ili Brzica primjerice. Nakon nešto više 2,5 km od ishodišne točke na nekih 1100 m.n.v. suočit će te se sa poprilično strmim i zahtjevnom usponom u dužini od pola kilometra koji završava na sjeveroistočnom rubu (1266 m.n.v.) Ljubovića doca (slika 8-5), no jednom kad savladate uspon i domognete se prijevoja satisfakcija će biti višestruka.
Odavde sa doca Krći se osim prema Ljuboviću može krenuti i lijevo prema vodenoj glavici odnosno bunaru Kančeluk ali kao i ona prije spomenuta špilja zahtijeva znatno skretanje s rute pa ću samo dodati sliku, čisto da se zna da je tu ;)
Prvi razlog zadovoljstvu je taj što će se po prvi put od ishodišne točke na horizontu ispred vas pojaviti sam vrh Sv. Jure sa dominantnim TV tornjem (slika 8-6) a daljnji uspon je nekako lakši kad se vidi koliko blizu ste došli. Drugi razlog je upravo ta blizina, iako je uvriježeno mišljenje da je Ljubović na pola puta, GPS tehnika je neumoljiva i jasno pokazuje da ste prešli gotovo dvije trećine puta i da vas od vrha dijeli nešto manje od dva kilometra. Zadnji al' ne manje bitan razlog je što će te tu imat jako lijep izgovor da predahnete i odmorite se jer je bunar (slika 8-7, 8-8) na jugozapadnom rubu doca tradicionalno mjesto počinka ali i omiljena pozicija za kampiranje (slika 9-1, 9-2, 9-3, 9-4) odnosno noćenje ukoliko ste na višednevnoj turi.
Osim bunara na ovoj lokaciji se nalazi i jedan prirodni fenomen koji je smješten dovoljno blizu staze da ga spomenem i priložim par fotografija koje će vam nadam se olakšati odluku dali da na kratko skrenete sa staze i bacite pogled na špilju ili pak nastavite prema odredištu bez zaustavljanja. Kao što možete vidjeti na slikama (slika 9-5 i 9-6), ovdje se i ne radi o špilji u pravom smislu te riječi, više je to prostrano sklonište ispod respektabilno velike pole ograđeno suhozidom.
Uz spomenutu špilji u vrtači sa desne strane staze je 'skriveno' omanje sklonište ograđeno suhozidom (slika 9-7) koje može poslužiti kao odlično zaštita za nevremena, jedini problem što je sklonište poprilično obraslo pa ga nije lako ni zamijetiti ni pronaći. Na karti dolje su ucrtane staze i pozicije kako do skloništa tako i do špilje pa tko voli nek' izvoli ;)
Sa ovog proplanka također postoji ne označena planinarska staza koja se spušta dolje u dolac i onda sa lijeve strane vodi dalje uz Lizatovićev pod preko Ledenice prema Klačini i naposljetku se križa sa stazom koja ide od Turića preko Velikog osova (biti će posebno obrađena) te izlazi podno Svetog Jure kod planinarskog doma.
O vremenu potrebnom za savladavanje uspona je po nezahvalno govorit, primjerice meni je bez zaustavljanja do ove točke potrebno nešto manje od sat vremena dok bi recimo prosječno spremnom planinaru sa osrednjim teretom na leđima trebalo oko dva sata do tu i još nekih sat i pol do crkvice što bi skupa sa odmorom tu na Ljuboviću ukupno iznosilo oko 4 sata kako i stoji na znaku na početku staze (slika 1-2).
|
Detaljna statistika i virtualni pregled staze:
|
|||||
|
Ukupna duljina:
5.29
|
Atraktivnost: |  |
Preuzmi GPS trag: 
|
||
| Zahtjevnost staze: |  |
||||
| Sagoreno ćevapa: | 
|
||||
| Polazište: | Turija | ||||
| Odredište: | Sveti Jure | ||||
| Ukupni uspon: | ˄ 4,43 km / 1144 m | ||||
| Ukupni spust: | ˅ 0,86 km / 164 m | ||||
| Minimalna visina: | ≈ 642 m | ||||
| Maksimalna visina: | ≈ 1762 m | ||||
| Markacija staze: | Varijabilna | ||||
Pri trasiranju ove rute smo krenuli dosta kasno, poslije posla pa smo bili prinuđeni radit pauzu i prenočiti negdje, a urušeni bunara na sjeverozapadnoj stranici vrtaće na gotovo 1300 m.n.v. se nametnuo kao idealna pozicija koju preporučam i vama ukoliko se odlučite za dvodnevni uspon. Noć je bila poprilično vjetrovita ali se svejedno ugodno i dobro spavalo pa sam ustao ranom zorom, satak' vremena prije dogovorenog termina (slika 9-1), skuhao kavicu (slika 9-2) a kada su prve zrake sunca provirile na horizontu budim i ostale kako bi mogli uživati u ljepoti prizora (slika 9-3), u toplim zrakama sunca koje su sjevernim Biokovskim obroncima dale predivnu(slika 9-4), umjetničku, gotovo nestvarnu ljepotu.
Nakon što smo si dopustili malko duže uživanje u kavici i prekrasnom praskozorju, užurbano smo raskopali kamp (slika 10-1) te nastavljamo poprilično strmim i zahtjevnim dijelom nakon čega se staza spušta u gusti bukov šumarak (slika 10-2), pa nastavili istim tempom prema sljedećem prijevoju. U biti na cijelom dijelu staza kao da se poigrava, sušta se i diže preko nekoliko proplanaka i bukovih šumica a u zadnjoj prolazi pored improviziranog kampa u kojem su boravili neki ne baš pretjerano ekološko osviješteni planinari koji su za sobom ostavili gomilu smeća, kojekakvih rekvizita i natpisa po okolnim bukvama.
Po dolasku na proplank smještena na 1464 m.n.v. ponovno se vidi TV toranj (slika 11-1) da bi se opet izgubio sa horizonta nakon svega stotinjak metara (sika 11-2) što i iskusne planinare zna baciti u lagani depresivo jer staza ne ide izravno prema vrhu, već se suprotno očekivanjima opet spušta lijevo oko brijega. Na nekih 1600 m.n.v. staza se 'vraća' na kurs i skreće desno prema samom vrhu na kojem se ističe TV toranj (slika 11-3) koji poput žalca para nebo na horizontu i dok vas onaj basic instinkt nekako vuče da se krećete pravocrtno prema cilju najkraćim mogućim putem staza vas forsira da lelujate lijevo desno pa treba pripazit da se ne izgube markacije osim ako ne želite ispenjati neki svoj smjer.
Na nekih 1650 metara nadmorske visine staza prolazi pored iznimno duboke jame sa relativno malim otvorom (slika 11-4) pa je potreban oprez osobito ako ovuda prolazite dok je vrh još pod snijegom. Staza od jame vijuga prema crkvici (slika 11-5), klasične serpentine dosta zahtjevne i skalinaste al' ide nekako lakše kad vidiš da si nadomak cilju a crkvica i odašiljač na horizontu svakim korakom postaju veći i veći sve dok na kraju konačno ne stupite nogom na stazicu koja vodi oko tornja ograđenog bodljikavom žicom. Izlaskom na ovu stazu kojom ljeti kada se obilježava obljetnica kreće procesija ujedno i završava ova naporna ruta.
Povratak u zabiokovlje je osim ovom rutom moguć i spustom preko Očesaka u Miliće, preko Mucića ledenice u Muciće ili pak možda kružno preko Lokve, Ozdrvače do Kaoca odakle se dalje može u Brzice, ili preko Grabovika u Staniće ili Bartuloviće, u biti nudi se bezbroj markiranih i nemarkiranih opcija a ukoliko vas neka posebno zanima slobodno nam se obratite.
Metalni žig je ugrađen na kamen desetak metara jugozapadno od kapele a sama vršna točka, označena geodetskim stupom (slika 16), nalazi se u ograđenom prostoru i nije dostupna planinarima osim ako vrh posjetite zadnje u vrijeme hodočašća (slika 17) zadnje subote u sedmom mjesecu kada je dozvoljen pristup odašiljaču (slika 18-1, slika 18-2).
Uz ovaj uspon, te onaj već opisani iz pravca Milića u narednih nekoliko tjedana na isti način ćemo opisati i ostale uspone vrijedne spomena kojima se sa sjeverne strane može doći do najvišeg vrha Biokova uključujući staze: Lovrinčevići - Matkov Bunar - Sv. Jure; Mucići - Mucića ledenica - Sv. Jure, Turići - Veliko osovo - Sv. Jure, Stanići - Grabovik - Andrijina staja - Sv. Jure, te onu najdužu iz Brzica preko Ozdrvače, Podrašca i Sedmine.
Osim pješke do vrha se može i cestom koja vodi od ulaza u park-prirode na području Gornje Podgore sve do vrha Sv. Jure u dužini od 23 kilometra, a ujedno je i najviša prometnica u Republici Hrvatskoj. Početak gradnje seže u 19. Stoljeće kada su vojnici austro-ugarskog cara Franje Josipa 1878. g. probili makadamski put do prijevoja Staza koji se nalazi na visini od 897 m, pa dalje prema Zabiokovlju. Cesta je imala vojnu funkciju, a napravljena je radi lakšeg zauzimanja Bosne i Hercegovine, tada pod turskom vlašću. Radovi se nastavljaju 1964. godine na inicijativu tadašnje Televizija Zagreb zbog izgradnje televizijskog odašiljača a završena je i asfaltiran 1978. godine.
Početak gradnje seže u 19. Stoljeće kada su vojnici austro-ugarskog cara Franje Josipa 1878. g. probili makadamski put do prijevoja Staza koji se nalazi na visini od 897 m, pa dalje prema Zabiokovlju. Cesta je imala vojnu funkciju, a napravljena je radi lakšeg zauzimanja Bosne i Hercegovine, tada pod turskom vlašću. Radovi se nastavljaju 1964. godine na inicijativu tadašnje Televizija Zagreb zbog izgradnje televizijskog odašiljača.
Cesta je prema prvotnim planovima trebala krenuti iz mjesta Zagvozda sa sjeverne strane, ali je zbog utjecaja raznih lobija i interesnih skupina plan promijenjen pa su građevinari umjesto gradnje nove ceste sa sjeverne strane nastavili rad na staroj austro-ugarskoj cesti od prijevoja Staza do Sv. Jure.
Na mjestu odašiljača nekad se nalazila crkvica Sv. Jure koja je srušena zbog gradnje istog, a 1968. godine sagrađena je nova betonska crkvica na istočnoj strani glavice. Izvorna crkvica je postojala još u XII stoljeću, o čemu svjedoči kamena ploča koja se nalazila iznad oltara stare srušene crkvice.
Misno slavlje u crkvici svetog Jure održava se zadnje subote u srpnju. Iako je 23. travnja svečev dan dugo vremena misa se slavila 31. kolovoza da bi se i taj datum sada pomakao na zadnju subotu srpnja, a sve radi vremenskih uvjeta planine. Vjernici je posjećuju cijele godine a posebno na svečev dan, na misno slavlje većina vjernika dolazi pješke opisanim stazama.
Blagdan sv. Jure slavi se 23. travnja, spominjući se tako njegove smrti u vrijeme progona kršćana od ruke cara Dioklecijana pri ćemu aalja naglasiti da neki izvori kao godinu smrti sv. Jure navode godinu 290 dok drugi tvrde kako se radi o 303. godini.
GPX: Milići - Očesci - Sv. Jure
Četverodnevni pohod na sv. Juru
Planinarski križ sa crkvice svetog Jure
Radiotelevizijski odašiljač Biokovo na Sv. Juri
Crkvica svetog Jure na Biokovu je na vrdolskoj strani
GPX: Turija - Sv. Jure - Lokva - Motika - Sv. Ilija - Bast - Dedići
Kamp na sjeverozapadnom rubu Ljubovića doca...(click to enlarge)
Trenutno dostupne rute
|
ID
|
Opis
|
Atraktivnost:
|
Zahtjevnost staze:
|
|
48
|
Milići - Očesci - Sv. Jure | |
|
|
53
|
Turija - Ljubović - Sv. Jure | |
|
|
36
|
Milići - Očesci - Mucića ledenica - Ozdrvaca - Jabukov pod - Stanići | |
|
|
24
|
Turija - Sv. Jure - Lokva - Motika - Sv. Ilija - Bast - Dedići | |
|
|
44
|
Mucići - Andrijina staja - Mucića ledenica - Očesci - Milići | |
|
|
34
|
Stanići - Ržišća - Kaoci - Pisak - Bartulovići | |
|
|
32
|
Bartulovići - Bebek guvno - Pišćet - Živa voda - Stanići | |
|
|
-
|
More to come shortly |
Biciklističke (MTB) rute po Zagvozdu i okolici
|
ID
|
Opis
|
Atraktivnost:
|
Zahtjevnost staze:
|
|
39
|
MTB: Zagvozd - Sudišće - Kaoci | |
|
|
-
|
More to come shortly.... |
Rute na kojima trenutno radimo i trebale bi bit dostupne uskoro
|
ID
|
Opis
|
Atraktivnost:
|
Zahtjevnost staze:
|
|
|
Lovrinčevići - Lokvice - Matkov bunar - Sv. Jure | ||
|
|
Mucići - Ledenica - Sv. Jure | ||
|
|
Dedići - Sv. Ilija - Ščirovac - Šute | ||
|
|
Milići - Sv. Jure - Lokva - Ozdrvača - Kaoci - Brzice | ||
|
|
Brzice - Kaoci - Poleganusa - Radica kamenice - Misljen - Stanići | ||
|
|
Župa (Takalo) - Gradska špilja - Čulija - Jarova rupa - Vlaka - Sv. Rok |
OBAVEZNO pročitati pravilnik prije preuzimanja ruta!
Početkom 2010. Hrvoje Zrnčić predložio je Komisiji za planinarske putove HPS-a ideju o novoj vrsti planinarskih putova, tj. trasiranju novih službenih planinarskih putova koji bi za razliku od klasičnih bili digitalno 'markirani'. Zajedničko objema vrstama putova je njihovo redovito održavanje pri čemu prvenstveno mislimo na osiguranju njihove prohodnosti a oo što ih razlikuje su vrste oznaka. Klasični planinarski putovi su označeni bojom na terenu i to crvenom i bijelom sukladno markacijskom pravilniku.
Sve objavljene GPS rute kao i one koje planiramo objaviti na stranicama pripremljeni su s najvećom pažnjom, trasirani najmanje dva puta sa najboljim Garmin uređajima u oba smjera i onda kombinirani kako bi se dobile što preciznije rute i izbjegle bilo kakve pogreške uzrokovane gubicima signala i ne preciznostima samih uređaja.
Informacije objavljene na našim stranicama nisu prikupljane iz drugih izvora već su isključivo plod našeg rada no usprkos tome ne možemo odgovarati za njihovu uporabu kao što ni u kom slučaju ne možemo odgovarati za štetu i nezgode bilo koje vrste nastalih uslijed korištenjem podataka i informacija koje možete preuzeti sa stranice www.hpd-sveti-jure.com. Dakle sve podatke preuzete iz naše rute sekcije koristite as is na vlastitu odgovornost.
Sve rute objavljene na ovoj web stranici su dostupne u obliku rar arhive koja sadrži podatke u dva najzastupljenija formata zapisa te se mogu koristit na većini GPS uređaj, uređaja iz Garmin, Magellan, Lowrance, Brunton i MLR ponude primjerice te dvama najpopularnijim ‘mapping’ programima, Garmin-ovim MapSource-om te Des Newman-ovim OziExplorer-om. Ukoliko koristite neki drugi uređaj ili program na internet je dostupno bezbroj konvertera tako da ni to ne bi trebalo predstavljati neki problem no ukoliko do njih ipak dođe spremni smo pomoći i odgovoriti na sve upite.
Također je važno pripomenuti da je ova web stranica i njen sadržaj zaštićen od strane HPD-a Sveti Jure Zagvozd te je zabranjena svaka redistribucija ili reprodukcija bilo kojeg dijela sadržaja u bilo kojoj formi za bilo koju svrhu.
Nije dozvoljena (osim sa izričitom pismenom suglasnošću HPD-a Sv. Jure) bilo kakva distribucija, kopiranje, izdavanje ili komercijalna uporaba sadržaja, niti je dozvoljeno postavljanje i redistribucija ovih GPS ruta na drugim web stranicama ili drugim oblicima elektroničke distribucije materijala.
Ukoliko primijetite eventualne pogreške i/ili imate sugestije za poboljšanje molimo Vas da nam iste dojavite ispunivši kontakt obrazac kojeg možete pronaći na našim internet stranicama u kontakt sekciji ili putem naše službene Facebook stranice. Unaprijed se zahvaljujemo na razumijevanju.
Autor: Teo Bartulovic
Photo: Teo Bartulovic
Copyright © HPD Sveti Jure Zagvozd 2012 - All Rights Reserved!