07 Nov 2012

GPX: Mucići - Andrijina staja - Mucića ledenica - Očesci - Milići

Written by Teo Bartulovic.

Ishodišna točka ove avanture je u zaseoku Mucići, smještenom tik uz državnu cestu D62 nekih kilometar, kilometar i pol udaljenom od centra Zagvozda u smjeru Vrgorca. U selo skrećemo na drugom, istočnom ulazu u selo (slika 1), te se spuštamo nekoliko desetaka metara do stare kamene kuće gdje ostavljamo auto, Tomislav je tu skoro pa domaćin i kaže da tu nikome neće smetati i da ga možemo bez straha ostaviti do sutra.

Puta dalje nastavljamo pored kuće Marka Mucića gdje ujedno srećemo i gospodina Franka koji se upravo vratio sa lokaliteta Rašac te nam ljubazno nudi pomoć, objašnjava kompletnu rutu te nam čak crta i priručnu mapu (slika 2) koja istini za volju i ne izgleda najbolje ali će nam svakako biti od koristi jer ipak idemo neoznačenim putem kojim nikada nismo prošli na dijelu Biokova koji i ne poznajemo tako dobro što ovaj izazov čini još i većim.

Od sela vodi široki put (slika 5) koji bez suvišnog okolišanja ide direktno prema požarnom makadamu Hrvatskih šuma, oštro uzbrdo stazom koju na samom početku nije teško slijediti ali se situacija rapidno mijenja nakon ulaska u šikaru ispod makadamskog puta jer je na ovom dijelu staza poprilično zarasla i podjednako teško ju je slijediti kao i provlačiti se kroz grabovinu sa dvadesetak i kusur kila opreme i spize na leđima. Isto tako je važno pripomenuti da na ovom dijelu postoji nekoliko odvojaka prema ogradama pa treba pazit da se ne pogriješi i ako nas slijedite ovom istom rutom bolje da češće progledate na GPS jeste li još uvijek na pravom putu da na vrijeme možete korigirati putanju.

Na 625 metara nadmorske visine izlazi se na već spomenuti makadamski put, točno kod kote broj 149 (slika 6, slika 7) što bi trebalo značit da se nalazimo na kilometar i pol od početka ovog požarnog puta. Nakon prelaska puta staza se nastavlja oštrim usponom iznenađujuće dobrim, urednim i široko protršenim putem (slika 8) prema 'Barovina docu' preko lokaliteta 'Lipi podi' koji se nalazi na nekih 767 metara.

Staza je i dalje jednako dobra i lako pratljiva do proplanka poznatog kao 'Ploće' koji se nalazi na 838 m.n.v. i sa kojeg puca prekrasan (isprika ako ovaj pridjev prečesto upotrebljavam ali to je jedna od riječi koja je neraskidivo vezana sa Biokovskim proplancima) pogled prema Raščanima(slika 9). Odavde staza ide dostat ulijevo blagim usponom oko brda Rašac, a Zagvozd se pomalo gubi iz vidokruga da bi na nekih 860 m.n.v posve iščezao.

Ovakva uglavnom ravna staza se nastavlja prema predjelu 'Radovi podi' smještenom na 888 metara, sam lokalitet i nije toliko intereseantan pa nastavljamo prema Bedemu istim intenzitetom, stazom koja kao da se poigrava s nama, spušta nas i diže po sto puta. Nakon desetak minuta ovog odmarajućeg trekinga stižemo do zaravni sa nekoliko povećih dočića poznatoj kao Kučeraće.

Nakon nešto više od satak' vremena dolazi se do proplanka udaljenog svega nekoliko metara od Andrijine staje. Put za ledenicu vodi ravno preko zaravni no ruta ovdje pak nakratko skreće prema Andrijinoj staji koja se nalazi nedaleko odavde a koju svakao vrijedi vidjeti a i sama lokacija je idealna za odmor ili prenoćište (šator). Do staje locirane na 931 m.n.v. staza koja dalje (slika 13) ide prema Graboviku i nastavlja prema Čagljevoj staji al' o tome ću napisati nešto više nekom drugom prilikom. Šatore se mnogu postaviti u šumici odmah ispod staje (slika 12, 12-1, 12-2) a u nekadašnji tor za stoku sa sjeverozapadne strane je idealan za ognjište (slika 14, 14-1, 14-2).

Detaljna statistika i virtualni pregled staze:

Ukupna duljina: 9.03 kilometra	Atraktivnost:		Preuzmi GPS trag:
	Zahtjevnost staze:
	Sagoreno ćevapa:
	Polazište:	Mucići
	Odredište:	Milići
	Ukupni uspon:	˄ 5,09 km / 921 m
	Ukupni spust:	˅ 3,94 km / 909 m
	Minimalna visina:	≈ 429 m
	Maksimalna visina:	≈ 1263 m
	Markacija staze:	Varijabilna

Elevation Profile

Penjanje je samo po sebi potencijalno opasna aktivnost i zbog toga uvijek provjerite informacije koje ste dobili iz razno raznih izvora prije nego što se na njih oslonite! Autori se ograđuju od odgovornosti za bilo koje posljedice ili povrede do kojih bi eventualno moglo doći korištenjem informacija preuzetih sa ovih stranica!

Enivej, put dalje nastavljamo sa proplanka poviše staje stazom (slika 16, 16-1) koju zbog nedostatka bilo kakvih markacija nije lako pratiti no obzirom da smo imali vremena na pretek često smo zastajali i podizali ćulke (slika 17) gdje god smo naišli na pogodno mjesto (slika 18) i dovoljno materijala tako da će svakom onom koji krene za nama put biti kudikamo lakši. Nakon laganog uspona na 955 m.n.v. prolazi se lijevim rubom bezimenog dočića pa pored samograda na dnu kojeg se nazire nešto što izgleda kao grotlo poveće jame(slika 19, 20), a staza se nastavlja oštro uzbrdo preskačuči preko trule bukve (slika 21) koja je pala posred puta.

Iz bukove šume se izlazi na 1040 metara visokom proplanku s kojeg puca predivan pogled sve gore do Rakića, Krstatica i dalje prema Gudeljima (slika 22). Sa proplanka put ide dosta lijevo prema jasno vidljivom ćulku (slika 23) odakle se lagano spušta prema Milića putu sa kojim se križa u omanjoj grabovoj šumici na 1036 metara nadmorske visine i kojim ujedno nastavljamo uspon prema ledenici.

NARAVNO SPUŠTANJE U LEDENICU NE PREPORUČUJEM NIKOME NITI MOGU PREUZETI ODGOVORNOST ZA EVENTUALNE POSLJEDICE A AKO ŽELITE VIDJETI KAKO TO IZGLEDA SVAKAKO PROČITAJTE OČLANAK "Stazama naših didova do Mucića ledenice i natrag"!

Na predjelu poznatom kao Milića pilana staza skreće oštro desno prema proplanku smještenom na 1111 m pa opet ulazi u mješanu bjelogoričnu šumicu te nastavljamo uskom stazom sa čije se desne strane nalazi jama a sa lijeve poveći samograd iz kojeg izvire nekoliko izrazito velikih i stasitih bukvi. Na nekih 1200 metara dolazimo nadomak cilju, staza izlazi na golet podno same ledenice i tu je potrebno skrenuti oštro lijevo (slika 27) pa kratkim ali iznimno strmim i zahtjevnim usponom (slika 28) prema prijevoju navrh kojeg se nalazi oveći ograđeni dočić (slika 29) sa kojeg se pruža podjednako lijep pogled kako prema Zabiokovlju (slika 30) tako i prema udolini (slika 31) na čijoj se jugo-istočnoj strani vidi grotlo Mucića ledenice.

Uz ledenicu na Dusima duboku oko 100m, te Mucića ledenicu, još su poznate i Milića ledenica, ledenica pod sv. Jurom, led u jezeru na Mišljenu, ledenica iznad Katušića stana te ledenica na Vlaki (pokraj Šutinih stanova). Iz ove zadnje se lede posebno vadio za blagdan sv. Stjepana koji se štuje u Donjem Rastovcu kako bi i domaćini i gosti mogli propisno rashladiti piće.

Uz bavljenje stočarstvom, obrađivanjem dolaca i dočića, sječom drva, zabiokovski starosjedioci su se nekad davno bavili i vađenjem leda iz ledenica kojeg bi potom nosili te prodavali ili trampili po sajmovima kako u Imotskom tako i u Makarskoj u svrhu hlađenja napitaka i čuvanja namirnica.

Osim leda, u biokovskim ledenicama često nalazimo i velike količine snijega koji se 'starenjem' prekristalizira u zrnati snijeg, tzv. 'Firn'. Ovo je osobito izraženo u jamama s velikim ulazima poput Mucića ledenice, gdje zimi padne velika količina snijega koji se tijekom ljeta ne otopi do kraja.

Ledene sige stvaraju se smrzavanjem kapajuće, tekuće i procjedne vode, te vodene pare iz špiljskoga zraka. Smrzavanjem kapajuće i tekuće vode nastaju oblici poput običnih kalcitnih siga - ledeni stalaktiti, stalagmiti, stupovi, zavjese i saljevi. Obično su glatke površine i s rijetko vidljivim kristalnim plohama leda. Tanke su prozirne i bezbojne, a deblje modrikaste do modrozelene ili bijele.

Sa lokacije se može lijevo prema Podrašcu (vidi rutu Milići – Mucića ledenica – Podrašac – Ozdrvača – Jabukov pod – Stanići) ravno preko dočića prema Mucićima stazom kojom smo došli tu te desno prema Očescima odnosno Milićima putem kojim ova ruta ujedno nastavlja sa spustom u podnožje.

Put vodi dalje kroz gustu bukovu šumu i označen je nestandardnim planinarskim markacijama (slika 48) no usprkos tome lako ga pratimo djelom i zbog toga što nije prvi put da prolazimo ovuda. Nakon kraćeg vrludanja šumskom stazicom (slika 48-1) sa nekoliko blagih uspona i padova skreće se oštro desno prema proplanak sa kojeg se nastavlja put prema velikom brisanom prostoru (slika 49) po kojem prolazi staza koja od Milića vodi prema Svetom Juri a ako ste ikada njom prošli onda će vam prizor biti itekako poznat.

Na spomenuti put se izlazi podno goleti gdje postoji slabašan i slabo vidljiv natpis na stijeni (slika 50) te nastavljamo spust prema Očescima, lokalitetu sa tri bunara (slika 51, 52, 53) koja drže vodu tijekom cijele godine. Od Očesaka pa sve dolje negdje do 850 metara nadmorske visine staza vodi kroz gustu bukovu prašumu (slika 54, 55) i prekrivena je debelim slojem šušnja pa je potrebno biti oprezan jer u ovim uvjetima ne pomaže ni vibrant podloga, ni ABS, ni ESR ni bilo kakve druge tehnološke blagodati, imate osjećaj da vam tlo bježi i nestaje pod nogama ;)

Na 833 m.n.v. se prolazi pored ruševne pastirske staje(slika 56), (starije kolege iz društva kažu da se radi o Pružinoj a ne o Milića staji kako mnogi misle) te nebrojeno mnogo ograđenih dočića i dolaca koji su se nekada obrađivali i prehranjivali mještane Zagvoških zaseoka. Na nekih 700 metara nadmorske visine prolazi se pored tri ogromna doca a njih spominjem samo zato jer tu negdje izlazi i onaj već spomenuti put koji sa Mucića ledenice vodi direktno prema Milićima bez potrebe da se obilazi preko Očesaka, no put je posve zarastao i zapušten pa se nismo usudili niti pomisliti da uputimo tuda.

Staza se dalje nastavlja laganim spustom preko požarnog puta (slika 57, 58) pa pored izbljedjelog znaka parka prirode Biokovo (slika 59) prema zaseoku Milići gdje je ujedno završna točka ovog puta. Obzirom da smo auto ostavili u Mucića put za nas ne završava tu već nastavljamo užurbanim korakom državnom cestom D62 (slika 60). Putem nas zaustavlja Brko Milić, zove nas na piće i divi se teretu na mojim leđima te ne može vjerovati da sam pored svega toga još natovario i komad leda na leđa :)

Nakon desetak minuta smo već u Mucićima, kratko svraćamo do Marina da usporedimo kocke leda i istini za volju ona njegova u bukovu šušnju izgleda puno bolje, sad jel' to zbog šušnja ili činjenice što je bila u ruksaku ne znam al' znam da nas je njegov did Marko (slika 61) nije pušta dalje dok nam nije ispripovjedao sve o tome kako se nekad živilo i kako su led nosili put Imotskoga gdje su ga prodavaili ili trampili sa mesaraima i ugostiteljima.

Pripovijeda da se u ljetnim mjesecima se led toliko vadio da je na kraju sezone bilo potrebno potegnut sve do četvrte odaje jer bi se sav led koji se nalazio u prvoj i drugoj komori potrošio a da prije nije bilo derneka u krajini na kojem se piće nije hladilo ledom iz Mucića ledenice te da se na Biokovu točno znala granica i da nije bilo šanse da primorci pređu žeti travu na našoj strani ali ni mi na njihovu. Uvijek je dobro pa makar nakratko posjesti sa ovim govorljivim starcima jer se od njih može saznati mnogo više i čuti mnoge zanimljivije priče i pričice koje nikad nećete naći u Wikipediji i sličnim enciklopedijama.

Da živimo u neko drugo vrijeme i imamo magare sada bi se vjerojatno uputili put Imotskoga i pokušali nekome uvaliti ovaj led no obzirom da nemamo idemo put Bartulovića (slika 62) gdje u završnom činu (slika 63) ove pustolovine kod mene doma nazdravljamo (slika 64) domaćom orahovicom rashlađenom prirodnim ledom (slika 65) iz Mucića ledenice ;)

Svakako pogledajte i kompletan putopis u Adventure sekciji

U Gallery sekciji pogledajte i kompletan foto report

Prekrasan sunčan vikend nas je ponukao da pohrlimo u susret novom izazovu na obroncima Biokova, a ovo što namjeravamo napraviti danas i sutra je uistinu više izazov nego planinarenje i to je jedini razlog zašto se putopis nalazi u The Adventure sekciji. Danas je teško vjerovati da je svaki obradivi škrip na Biokovu ima svog vlasnika, bila je to škrta zemlja, bez vode, smještena na strmim obroncima pa ju je bilo potrebno ograditi visokim i debelim suhozidima kako bi se to malo plodne ze... .. .

OBAVEZNO pročitati pravilnik prije preuzimanja!

Početkom 2010. Hrvoje Zrnčić predložio je Komisiji za planinarske putove HPS-a ideju o novoj vrsti planinarskih putova, tj. trasiranju novih službenih planinarskih putova koji bi za razliku od klasičnih bili digitalno 'markirani'. Zajedničko objema vrstama putova je njihovo redovito održavanje pri čemu prvenstveno mislimo na osiguranju njihove prohodnosti a oo što ih razlikuje su vrste oznaka. Klasični planinarski putovi su označeni bojom na terenu i to crvenom i bijelom sukladno markacijskom pravilniku.

ID	Opis	Atraktivnost:	Zahtjevnost staze:
44	Turija - Sv. Jure - Lokva - Motika - Sv. Ilija - Bast - Dedići
44	Stanići - Ržišća - Kaoci - Pisak - Bartulovići
44	Milići - Očesci - Mucića ledenica - Ozdrvaca - Jabukov pod - Stanići
44	Bartulovići - Bebek guvno - Pišćet - Živa voda - Stanići
44	Mucići - Andrijina staja - Mucića ledenica - Očesci - Milići
-	More to come shortly

Sve objavljene GPS rute kao i one koje planiramo objaviti na stranicama pripremljeni su s najvećom pažnjom, trasirani najmanje dva puta sa najboljim Garmin uređajima u oba smjera i onda kombinirani kako bi se dobile što preciznije rute i izbjegle bilo kakve pogreške uzrokovane gubicima signala i ne preciznostima samih uređaja.

Informacije objavljene na našim stranicama nisu prikupljane iz drugih izvora već su isključivo plod našeg rada no usprkos tome ne možemo odgovarati za njihovu uporabu kao što ni u kom slučaju ne možemo odgovarati za štetu i nezgode bilo koje vrste nastalih uslijed korištenjem podataka i informacija koje možete preuzeti sa stranice www.hpd-sveti-jure.com. Dakle sve podatke preuzete iz naše rute sekcije koristite as is na vlastitu odgovornost.

Sve rute objavljene na ovoj web stranici su dostupne u obliku rar arhive koja sadrži podatke u dva najzastupljenija formata zapisa te se mogu koristit na većini GPS uređaj, uređaja iz Garmin, Magellan, Lowrance, Brunton i MLR ponude primjerice te dvama najpopularnijim ‘mapping’ programima, Garmin-ovim MapSource-om te Des Newman-ovim OziExplorer-om. Ukoliko koristite neki drugi uređaj ili program na internet je dostupno bezbroj konvertera tako da ni to ne bi trebalo predstavljati neki problem no ukoliko do njih ipak dođe spremni smo pomoći i odgovoriti na sve upite.

Također je važno pripomenuti da je ova web stranica i njen sadržaj zaštićen od strane HPD-a Sveti Jure Zagvozd te je zabranjena svaka redistribucija ili reprodukcija bilo kojeg dijela sadržaja u bilo kojoj formi za bilo koju svrhu.

Nije dozvoljena (osim sa izričitom pismenom suglasnošću HPD-a Sv. Jure) bilo kakva distribucija, kopiranje, izdavanje ili komercijalna uporaba sadržaja, niti je dozvoljeno postavljanje i redistribucija ovih GPS ruta na drugim web stranicama ili drugim oblicima elektroničke distribucije materijala.

Ukoliko primijetite eventualne pogreške i/ili imate sugestije za poboljšanje molimo Vas da nam iste dojavite ispunivši online obrazac kojeg možete pronaći na našim internet stranicama u kontakt sekciji ili putem naše službene Facebook stranice. Unaprijed se zahvaljujemo na razumijevanju.

gdje ujedno pravimo kamp na omanjoj zaravni odmah ispod nje. S

Svakako pogledajte i kompletan putopis u Adventure sekciji

U Gallery sekciji pogledajte i kompletan foto report

OBAVEZNO pročitati pravilnik prije preuzimanja!

Trenutno dostupne rute