28 Jul 2013

Osvrt, hodočašće Svetom Juri na Biokovu

Written by Teo Bartulovic.

Zabiokovski katolički puk već stoljećima štuje svoje Biokovske svece pa se tako prema već ustaljenom običaju, zadnje subote u mjesecu srpnju na najvišem vrhu Biokova, 1762 metra visokom Svetom Juri služi misno slavlje koje naizmjence organiziraju župni uredi Krstatica i Župe, a nakon što su se stišali dojmovi kao i obično donosimo izdašnu fotogaleriju i kraći tekstualni osvrt.

Prije svega bih spomenuo da je zbog nesnosne vrućine i sparine koja se nadvila nad Biokovom proteklog vikenda ovo bilo jedno od onih hodočašće kada poželite da datum misnog slavlja nije pomaknut već se održava u svom izvornom terminu, 23. Travnja. Vjerujem da bi mnogi mijenjali pokoru po ovom zvizdanu za laganu proljetnu šetnju no što je tu je. Domaćini su naravno naviknuti na ovakve uvjete i to ih nije pokolebalo da se što na jednodnevnim, što na tradicionalnim dvodnevnim turama i ove godine odazovu u iznimno velikom broju i da HPD Sv. Jure sa svojim simpatizerima bude daleko najbrojnija skupina na najvišem Biokovskom vrhu.

Ono što me posebno veseli je veliki broj mladih članova HPD-a koji su hrabro prkosili nepovoljnim vremenskim uvjetima i pokazali da je budućnost planinarstva u Zabiokovskim krajevima osigurana i što je još bitnije da ima onih koji imaju i volje i želje da nastave tradiciju štovanja naših Biokovskih svetaca, Sv. Ilije, Sv. Jure i Sv. Roka. U ovome su prednjačili naši 'Bunjani' koji su na dvodnevni uspon i kampiranje poveli poveću grupu djece te se ulogorili na Očeskim bunarima i vjerujem da su svi koji prošli pored njih ostali zatečeni količinom radosti i pozitivne energije koju su donijeli sa sobom.

Na Očescima je već u ranim popodnevnim satima bila poprilična gužva nisam zadržavao odveć dugo, a i tako i tako obično kampiram nešto više od samih bunara pa sam nakon kraćeg odmora sa svojom 'kažnjeničkom bojom' nastavio prema našoj omiljenoj lokaciji. Ugodno druženje uz toplinu logorske vatre i muzika po izboru DJ Marine nas je održala budnima pa se feštalo do dugo u noć al’ ne bez posljedica :)

Svi smo malko produžili i ustali dosta kasnije nego smo planirali a ženski dio ekipe je kategorički odbijao iti proviriti glavom iz šatora dok se doćićem ne proširi miris kavice. Tomislav nije žalio materijala i priredio ubitačno jaku kavu koja nas je sa nadprosječnom dozom kofeina brzo trgunla iz letargije pa se nismo puno dogovarali. Znali smo da smo dobrano okasnili, šta nas čeka i šta trebamo napraviti…nabacit ruksake na leđa i put pod noge! Nakon žustrog uspona bez odmora na vrhu nas je dočekao nešto manji broj ljudi nego inače, barem sam ja stekao takav dojam. Možda griješim al' mislim da je upravo nesnosna vrućina, najava toplotnog udara i učestala upozorenja o izbjegavanju većih fizičkih napora utjecala na nešto manji broj kako hodočasnika tako i onih koji su Svetom Juri pohrlili autima.

Kako sam već spomenuo, jedne godine misno slavlje vodi Krstački, a druge godine Župsko-Rašćanski župnik pa je tako ove godine čast da okupljeno mnoštvo povede u procesiju novo uređenom i proširenom stazom te održi misno slavlje pripala don Mariu Čaglju. Po završetku mise smo se preselili o hladovinu TV odašiljača gdje smo objedovali u više nego ugodnom društvu uvijek nasmijanog don Dražena Balića, te skupa s njim po najvećem zvizdanu krenuli natrag put Zagvozda.

Za kraj sam ostavio rečenicu dvije za koje sam se potajno nadao da neću morati napisati ali su me ekološki neosjetljivi hodočasnici razuvjerili. Obzirom da smo među zadnjima krenuli na spust imali smo priliku vidjeti kako svi apeli koje smo uputili, akcije čišćenja i postavljanja eco tabli nažalost nisu imali pretjeranog odjeka. Dužinom cijele staze smo nailazili na razno razni otpad, od sve prisutne pet ambalaže i polietilenskih vrećica do vjerovali ili ne stvari poput praznih tegli ajvara.

To bi bilo sve za sada, nadam se da se vidimo na SV. Roku a budući da slika govori više od tisuću riječi, prepuštamo ovim fotografijama da vam prenesu dio ugođaja i ispričaju svoju priču!

FOTO REPORT

Osim pješke do vrha se može i cestom koja vodi od ulaza u park-prirode na području Gornje Podgore sve do vrha Sv. Jure u dužini od 23 kilometra, a ujedno je i najviša prometnica u Republici Hrvatskoj. Početak gradnje seže u 19. Stoljeće kada su vojnici austro-ugarskog cara Franje Josipa 1878. g. probili makadamski put do prijevoja Staza koji se nalazi na visini od 897 m, pa dalje prema Zabiokovlju. Cesta je imala vojnu funkciju, a napravljena je radi lakšeg zauzimanja Bosne i Hercegovine, tada pod turskom vlašću. Radovi se nastavljaju 1964. godine na inicijativu tadašnje Televizija Zagreb zbog izgradnje televizijskog odašiljača a završena je i asfaltiran 1978. godine.

Početak gradnje seže u 19. Stoljeće kada su vojnici austro-ugarskog cara Franje Josipa 1878. g. probili makadamski put do prijevoja Staza koji se nalazi na visini od 897 m, pa dalje prema Zabiokovlju. Cesta je imala vojnu funkciju, a napravljena je radi lakšeg zauzimanja Bosne i Hercegovine, tada pod turskom vlašću. Radovi se nastavljaju 1964. godine na inicijativu tadašnje Televizija Zagreb zbog izgradnje televizijskog odašiljača.

Cesta je prema prvotnim planovima trebala krenuti iz mjesta Zagvozda sa sjeverne strane, ali je zbog utjecaja raznih lobija i interesnih skupina plan promijenjen pa su građevinari umjesto gradnje nove ceste sa sjeverne strane nastavili rad na staroj austro-ugarskoj cesti od prijevoja Staza do Sv. Jure.

Na mjestu odašiljača nekad se nalazila crkvica Sv. Jure koja je srušena zbog gradnje istog, a 1968. godine sagrađena je nova betonska crkvica na istočnoj strani glavice. Izvorna crkvica je postojala još u XII stoljeću, o čemu svjedoči kamena ploča koja se nalazila iznad oltara stare srušene crkvice.

Misno slavlje u crkvici svetog Jure održava se zadnje subote u srpnju. Iako je 23. travnja svečev dan dugo vremena misa se slavila 31. kolovoza da bi se i taj datum sada pomakao na zadnju subotu srpnja, a sve radi vremenskih uvjeta planine. Vjernici je posjećuju cijele godine a posebno na svečev dan, na misno slavlje većina vjernika dolazi pješke opisanim stazama.

Blagdan sv. Jure slavi se 23. travnja, spominjući se tako njegove smrti u vrijeme progona kršćana od ruke cara Dioklecijana pri ćemu aalja naglasiti da neki izvori kao godinu smrti sv. Jure navode godinu 290 dok drugi tvrde kako se radi o 303. godini.

Kompletan album je također dostupan i na našoj službenoj Facebook stranici, lajkanje i komentiranje je neograničeno :) pa ukoliko imate komentar ili Vam je neka posebno zapela za oko samo navalite i komentirajte album uzduž i porijeko).