11 Aug 2024

ODGOĐENO: Zbog bolesti don Dražena Balića odgađa se misa na Sv. Roku za 24.08.2024

Written by Teo Bartulovic.

Nažalost primorani smo vas obavijestiti da se zbog bolesti don Dražena Balića odgađa misa na Sv. Roku te blagoslov kapele Svetog Vida planirani za subotu 17.08.

Iako smo izuzetno žalosni zbog ove situacije, zdravlje našeg dragog svećenika koji održava sve mise na planinama od Biokova, Mosora, Kozjaka Dinare i Kamešnice je na prvom je mjestu.

Misa na Sv. Roku te blagoslov kapelice i kipa Svetog vida se pomiče sa izvornog termina 17.08.2024 tjedan dana kasnije za subotu 24.08.2024 god.

Misno slavlje u kapelici Sv. Roka održava se 16. kolovoza na blagdan sv. Roka ukoliko on pada u subotu a ukoliko ne hodočašće se pomiće na prvu subotu po tom danu to jest prvu subotu poslje Velike Gospe.

Izloženost udarima vjetra i gromova tražila je stalnu brigu i popravke kako se ne bi urušila. O jednom od tih popravaka svjedoči i ostatak uklesanog natpisa s podacima o caru Franji Josipu, koji je za svog prolaska tim krajem 1875. godine, darovao 100 forinti za njezinu obnovu. Ostatak tog natpisa, koji je izlomljen udarima groma, ugrađen je u zid crkvice.

Sveti Roko je planinski vrh koji je smješten istočno od Sutvida (1332 m) te sa istim čini planinski greben. Kapelica Sv. Vida koja je stajala na vrhu Sutvida porušena je u prvoj polovini 20. stoljeća čestim udarima groma i više nije obnavljana. Sveti Vid (Mazara del Vallo, oko 290. – Lukanija, oko 303.), kršćanski svetac i mučenik. Njegovo se mučeništvo zbilo na početku Dioklecijanova progonstva negdje oko 304. ili 305. Kult mu se počeo širiti oko 600. godine kada je o njegovom životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Tada je u rimskoj pokrajini Lukaniji napisano djelo "Passio S. Viti"

stipe viki 01
Spilja podno vrha Sv. Vid

Sveti Roko je planinski vrh koji je smješten istočno od Sutvida (1332 m) te sa istim čini planinski greben. Kapelica Sv. Vida koja je stajala na vrhu Sutvida porušena je u prvoj polovini 20. stoljeća čestim udarima groma i više nije obnavljana. Isto se događalo i sa kapelicom Sv. Roka ali je nju narod, kao zavjet Sv. Roku za obranu naroda Župe od kuge, uporno obnavljao i do danas sačuvao.

Crkvica na strmom vrhu visokom 1228 metara je podignuta za vrijeme mletačke uprave u vrijeme epidemije kuge u slavu Sv. Roka, zaštitnika bolesnika. Svojim oblikom podsjeća na srušenu crkvu Sv. Jure na vrhu Biokova. Izloženost udarima vjetra i gromova tražila je stalnu brigu i popravke kako se ne bi urušila. O jednom od tih popravaka svjedoči i ostatak uklesanog natpisa s podacima o caru Franji Josipu, koji je za svog prolaska tim krajem 1875. godine, darovao 100 forinti za njezinu obnovu. Ostatak tog natpisa, koji je izlomljen udarima groma, ugrađen je u zid crkvice. Zadnja veća obnova izvršena je 1994. godine.

Ovaj predio (širi prostor Budine) je iznimno bogat najzdravim prašumama na području parka prirode Biokovo te čuvaj 70% stabala biokovske jele (abies bikoviensis, lat.) endemske vrste čija stabla dosežu visinu do 30m, a opseg do 4 m. Ono što ju čini posebno različitom od ostalih četinjaca na ovim prostorima je sposobnost da se samoobnavlja odnosno ima sposobnost da iz odsječenog panja iznikne novi vrh ili da se obnovi primarni vrh ukoliko se isti slomi. Takav način obnavljanja rezultira impresivno velikim stablima sa debelom osnovicom iz koje raste, paralelno, više vrhova.

Predio Budina površine je 25 hektara i čine ga vrtače Velika i Mala Budina, a omeđena je vrhovima Budina (1311m), Lovrin greb (1304m), Vrvo Budine (1349 m), Dolina (1329m), Špurkovača (1309m) i Oberi (1277m). Kako je netko davno procijenio sa 1500 stabala biokovske jele (mnogi su mišljenja i nekoliko puta veći broj). Zbog velike udaljenosti od naselja te gorovitosti i neprohodnosti terena ova vrtača široj javnosti je posve nepoznata. Vjerojatno je to jedan od ključnih razloga što je sačuvana do danas. U svakom slučaju potrebno ju je očuvati za buduće generacije.

Govoreci o ovom najmanje poznati dijelu Biokova ne mogu a da ne spomenem Stopanj dolac (1262 m) najljepšu vrtaću na Biokovi koja sa svojim impresivnim promjerom od 200 m na dnu te jos impresivnijim promjerom vrha koji iznosi gotovo 1000 m i dubinom od vrtoglavih 300 m predstavlja najveću od najvećih vrtača na cijelom Biokovu.

Nedaleko od staze koja vodi prema Svetom Roku ispod vrha Sutvid nalazi se Ledenica Jarova rupa, koja je zahvaljujući akademiku Roglić davne 1935 dobila prvi poznati nacrt nekog speleološkog objekta na Biokovu. Osim spomenute ledenice ovo podrucje je bogato i spiljama a najpoznatija među njima je Gradska spilja koja se nalazi na putu od planinarske kuće Akademika Josipa Roglića na Čuliji prema mjestu Župa.

Bonus: Aerial photos