21 Jan 2013

Blagoslov obnovljene planinarske kuće Bukovac

Written by Teo Bartulovic.

bukovac 00 Prošlu subotu (19.01.2013), odazvali smo se na poziv našeg prijatelja Florijana Filipovića iz PD Pozjata Brela da prisustvujemo svečanosti blagoslova obnovljene planinarske kuće Bukovac. Inicijalni plan je bio da krenemo ranom zorom al’ se posve izjalovio jer smo "zaglavili na kavici" te smo na ishodišnu točku koja se nalazi u gornjim Brelima na nekih 310 metra nadmorske visine stigli tek oko 10:00 sati.

Uzgred rečeno Bukovac je prekrasna šumovita udolina na sjeverozapadnom dijelu Biokova smještena između Šćirovca (među lokalnim pukom poznat i kao Miletnjaka) na sjeveru te Ovčje pole na jugu. Obzirom da se na plato može doći i sa sjeverne strane preko spomenutog Šćirovca razmišljali smo i o opciji da krenemo iz Šuta ali tijekom tjedna je napalo gotovo 50-ak cm novog snijega a ni ja ni Tomislav se nismo bas najbolje osjećali, mene muče leđa, njega koljeno… tak’ je to, valjda dođe s godinama.... :-D pa smo odustali od te ideje te od dvije preostale opcije izabrali ovu iz Gornjih Brela.

Staza za Bukovac počinje kod mini marketa (Studenac), nasuprot crkve pored kojeg se ujedno može i ostaviti auto te ide kroz selo prema ruševnoj crkvici Gospe od zdravlja, koja je zaštićeni spomenik kulture iz 18. Stoljeća. Staza se nastavlja laganim usponom prema crkvici Svetog Nikole (obnovljena 2000. godine) smještenoj na 572 m.n.v. a posjet crkvici smo ostavila za povratak jer i tako i tako dobrano kasnimo.

Na raskrižju pored crkvice nailazimo na starijeg planinara rodom iz Krstatica koji je došao iz smjera Donjih Brela te sa njime nastavljamo kroz šumicu pa preko oveće sipare prema Bukovačkoj dragi. Po izlasku na siparu ugledali smo oveću skupinu planinara za koje se poslije ispostavilo da se radi o Dinaridima iz Splita koji su kao i mi bili pozvani da uveličaju završetak radova i otvaranje objekta.

Sa vrha sipare puca lijep pogled prema obnovljenoj crkvici koja je ostala iza nas te zloglasni i supertajni vojni objekt bivše JNA poznat kao "Kuk-0", kompleks tunela dugih više stotina metara uklesanih duboko u utrobu Biokova koji su sada posve devastiran i dijelom pretvoreni u rasadnik za gljive. Zapadno od kompleksa se jasno vidi i široka staza koja vodi prema "Nevistinoj stini" i dalje prema Donjim Brelima koju namjeravamo pregaziti kad zatopli.

Na sipari smo se konačno izvukli iz blata koje nas je pratilo još od samog početka i bitno otežavalo uspon, na trenutke sam imao osjećaj da sam u srcu slavonije a po glavi mi se stalno vrti'la ona od Tajne veze "Blato do samih koljena seže, pratim život, sve teže i teže… :-D "

Nakon što smo pregazili pjeskoviti dio, staza se nastavlja blagim usponom kanjonom zvanim Ovčje polje, te na nekih pola sata hoda od Sv. Nikole prolazi pored iznenađujuće izdašanog izvor a neprekidni žubor vode se čuje većim dijelom kanjona kojim se uspon nastavlja prema Bukovcu.

Nakon nešto više od dva sata od polaska iz Brela izlazimo na živopisnu livadicu zaogrnutu snjeznim prekrivačem na čijem se kraju podno guste borove šume nalazi planinarska kuća "Bukovac" kojom upravlja PD "Pozjata" iz Brela zbog kojeg smo ujedno i došli tu. Kućica je jedini planinarski objekt u sjeverozapadnom dijelu Biokova, a jedino što mi nije posve jasno je razlog zbog kojeg se cijeli plato te vrh iznad njega zove Bukovac!? Ne znam, možda je tu nekada davno prevladala bukva ali se očito povukla pred najezdom crnogorice pa je cijeli ovaj dio danas gusto načičkan autohtonim crnim dalmatinskim borom.

Pred kućicom nas dočekuje poprilična broj planinara uglavnom odjevenih u prepoznatljivom crveno-crnom uzorku, a u samoj kućici nailazimo na još veću gužvu ali smo se usprkos tome uspjeli nekako probit do 'šporeta' i dokopat se toplog čaja a da stvar bude još i bolja usput smo se uspjeli ogrebat i za malko ruma :) koji nas je ekspresno trgnuo iz letargije u koju smo upali po dolasku na plato.

Nažalost u sveopćoj vrevi nisam uspio upitat kako i koliko dugo je trajala obnova ali ono što znam je da su kompletan materijal ist'rali magarci na svojim leđima jer vojno osoblje u zrakoplovnoj bazi Divulje nije toliko susretljivo kao što je nekad bilo pa je propao plan da se materijal preveze helikopterom. Nadam se da će bit prilike da sjednemo s obnoviteljima iz Brela i saznamo više detalja vezano za obnovu jer smo i mi u HPD-u Sv. Jure u procesu ishođenja sve potrebne dokumentacije i obnove naše brvnare smještene podno Kaoćke glavice pa je svaka informacija i više nego dobro došla.

Kućicu koja se 'bay the way' po mom Garminu nalazi na 1023 m.n.v. smo napustili brže nego smo mislili jer je bilo prevruće i prezgužvano te smo odlučili našu gotovo ritualnu kavicu skuhati na klupi ispred. Nakon toplog napitka kratko vijećamo te odlučujemo preskočiti doručak i krenuti prema vrhu Bukovac, stazom koju su utrli Dinaridi koji su otišli u istom smjeru netom prije nas. Nakon nešto manje od pola sata uspona preko snijegom okovanih padina dolazimo do vrha Bukovca sa kojeg puca predivan pogled prema Makarskoj i Omiškoj rivijeri, centralnom masivu Biokova te prema dominantom Mosoru i Omiškoj Dinari na sjeverozapadu.

Alternativa usponu na Bukovac je uspon ravno gore poviše kućice prema grebenu udaljenom svega nekoliko minuta strmom padinom kroz gustu Borovu šumu. Vidik nije tako impresivan kao sa Bukovca ali nudi prekrasan pogled prema Makarskoj rivijeri.

Ugođaj je malko pokvarila magla koja je u samo par minuta posve omotala Bukovac tako da pogled nije sezao dalje od gojzerica a za maglom su došle i lagane padaline na granici kiše i snijega pa smo užurbanim korakom strčali niz padinu prema kućici. Pri povratku na plato nailazimo na Dinaride na odlasku te šačicu ljudi iz PD Pozjata koji ostaju tu noćiti.

Obzirom da se već lagano počeo spuštati mrak a i svi koji nisu mislili ostat na konaku su se već uputili put Brela po povratku sa Bukovca smo samo kratko svratili u kućicu da se okrijepimo, nismo prezalogajili ništa cijeli dan a trebat će nam nešto energije za užurbani spust te utrku sa mrakom i kišom koja je pred nama.

Na povratku kod prvog izvora nailazimo na Florijana i njegovu ekipu koja je uzela kratak predah pred završni uspon prema kućici, noćiti će gore pa im se i ne žuri previše za razliku od nas koji moram proći cijelu onu blatnu kaljužu koju je dodatno raskvasila kiša koja rominja cijelim putem. U Gornja Brela dolazimo po mrklom mraku a pohod završavamo kako smo i počeli kavicom u Josipa.

Ukoliko primijetite eventualne pogreške i/ili imate sugestije za poboljšanje molimo Vas da nam iste dojavite ispunivši kontakt obrazac kojeg možete pronaći na našim internet stranicama u kontakt sekciji. Unaprijed se zahvaljujemo na razumijevanju. Za bilo kakva dodatna pitanja slobodno nas kontaktirajte!