Foto Story: Biokovo uzduž i poprijeko
Meni osobno (a i mnogim drugima) planinarenje je puno više od oblika rekreacije, to je life style koji podrazumijeva pripremu, odlazak u planine, boravak u njima, penjanje, te naposljetku spuštanje i povratak. Za razliku od većine sportova u planinarenju dolazak na cilj ne znači kraj, jer jednom kad dosegne vrhunac planinar je tek na pola puta, a ekspedicija je uspješno okončana nakon sretnog povratka kući.
Milijuni ljudi diljem svijeta uživaju u planinarenju iz razno raznih pobuda no u osnovi se mogu podijeliti na dvije grupe, rekreativce koji preferiraju utabane, markirane i sigurne putove, te one nešto ekstremnije koji satisfakciju prvenstveno nalaze u usponima novim smjerovima, planinarenjem manje ili više divljim predjelima bez markacija i staza.
Članovi 'Adventure sekcije' pripadaju upravo ovoj drugoj skupini, istinski ovisnici o adrenalinu kojima su potrebni izazovi, mali dašak avanturizma kao suprotnost sigurnosti, udobnosti i bezbrižnosti doma. Odmak od brzog i dosadnog života, prolaznosti i svega što ona nosi sa sobom.
Upravo iz gore spomenutih razloga te s namjerom promicanja planinarenja kao iznimno zdravog oblika rekreacije rodila se ideja da odradimo nešto novo, no već u startu smo se suočili s 'problemom' jer je planina podno koje živimo relativno pristupačna i ispenjana u svim mogućim i nemogućim smjerovima pa nije bilo lako smisliti nešto osobito novo i 'savladati' ju na način na koji nitko prije nije.
Nakon tjedan planiranja, crtanja i križanja nebrojeno mnogo ruta na kraju se sama od sebe iskristalizirala ideja da krenemo sa sjevernog dijela na prijevoja Turija gdje je Biokova najšira (7 km), pređemo je uzduž povezavši dva najimpozantnija Biokovska vrha, Sv. Juru i Sv. Iliju, spustim se na južnu stranu do Basta jednom od najstrmijih staza u Hrvatskoj, te se naposljetku vratimo natrag kroz njenu utrobu na dijelu na kojem je najuža (4 km).
Izazov i napetost pred sam polazak je bila tim i veća jer su se radovi u tunelu intenzivirali pa do samog kraja pohoda nismo znali kako će završiti. Ako nas radnici i nadzornici ne puste da se na sjevernu stranu vratimo 'speleološkim' putem kroz cijev smještenu kojih tisućinjak metara ispod vrha na kojem smo bili dan prije, sve pada u vodu i sav onaj marš uzduž i poprijeko bi bio uzaludan jer ne bi uspjeli sve odradit onako kako smo planirali, a ako vas zanim jesmo uspjeli ili ne provjerite našu Adventure sekciju!
Na mjestu odašiljača nekad se nalazila crkvica Sv. Jure koja je srušena zbog gradnje istog, a 1968. godine sagrađena je nova betonska crkvica na istočnoj strani glavice. Izvorna crkvica je postojala još u XII stoljeću, o čemu svjedoči kamena ploča koja se nalazila iznad oltara stare srušene crkvice.
Odašiljač na vrhu Sveti Jure sagradila je 1965. godine tadašnja Televizija Zagreb, a vrh odašiljača visokog 90 metara najviša je točka u Hrvatskoj sa visinom 1850 mn/v.
Za potrebe gradnje odašiljač sagrađena je uska i vijugava cesta koja je asfaltiran 1978. godine. Cesta vodi od ulaza u park-prirode na području Gornje Podgore sve do vrha Sv. Jure u dužini od 23 kilometra, a ujedno je i najviša prometnica u Republici Hrvatskoj.
Početak gradnje seže u 19. Stoljeće kada su vojnici austro-ugarskog cara Franje Josipa 1878. g. probili makadamski put do prijevoja Staza koji se nalazi na visini od 897 m, pa dalje prema Zabiokovlju. Cesta je imala vojnu funkciju, a napravljena je radi lakšeg zauzimanja Bosne i Hercegovine, tada pod turskom vlašću. Radovi se nastavljaju 1964. godine na inicijativu tadašnje Televizija Zagreb zbog izgradnje televizijskog odašiljača.
Cesta je prema prvotnim planovima trebala krenuti iz mjesta Zagvozda sa sjeverne strane, ali je zbog utjecaja raznih lobija i interesnih skupina plan promijenjen pa su građevinari umjesto gradnje nove ceste sa sjeverne strane nastavili rad na staroj austro-ugarskoj cesti od prijevoja Staza do Sv. Jure.
Pumpa za vodu koja se nalazi pored ulaza u dom (Slika 23-0) je popravljena ali iz neznam kog razloga voda je očajnog okusa i mirisa, posve nepitka, da sam primoran tu popiti nešto, bez velikog ražmišljanja bi se supstio do obližnjeg bunara i napio se vode iz njega, jer bi čak i takva voda nakon klorisanja bila puno pitkija od ove koja tu izlazi.
Lokva je iznimno zahvalan lokalitet jer osim planinarskog doma nudi pregršt opcija za nastavak puta (Slika 23-1), sa Lokve se može krenuti prema sjevernoj strani Biokova (Slika 23-2) put Kaoca preko Ozdrvaće(Vidi rutu: Milići - Sv. Jure - Lokva - Ozdrvača - Kaoci - Brzice), prema svetom Iliji preko Motike, prema Boroviku i dalje prema Velikom Brdu ili Šibeniku ili pak prema Vošcu, odnosno Svetom Jurti putem kojim smo mi došli.
Planinarska kuća (Slika 23-3) "Slobodan Ravlić" na Lokvi (1467 m) zidana je prizemnica, nekad poznata kao lugarnica na Lokvi, a nazvana je po tragično stradalom makarskom planinaru Slobodanu Ravliću koji je poginuo u snježnoj mećavi na Biokovu 1981
U blizini kuće nalazi se jama s vječnim ledom iz koje su seljaci nekoć vadili led za turističke potrebe te ga nosili ugostiteljima u Makarsku.
Nešto niže od Planinarske kuće se nalazi i bunar (Slika 23-4) po kojem je cijeli lokalitet i dobio ime Lokva. Voda je poprilično čista ali ipak zahtjeva dezinfekciju nakon čega se može konzumirati bez problema. Govorim iz osobnog iskustva jer sam prije nekih mjesec stigao na ovaj lokalitet nakon dugog i iscrpljujućeg marša po najvećem zvizdanu i obzirom da je pumpa na kućici bila polomljena nisam imao drugog izbora nego klorisat i piti vodu iz bunara (vidi rutu: Milići - Sv. Jure - Lokva - Ozdrvača - Kaoci - Brzice).
Vrh Sveti Ilija (N 43° 22' 17.2'' E 16° 59' 49.5'') i njegov hrbat nalaze se sjeverozapadno od središnjega dijela Biokova, iznad zaseoka Bast u općini Baška Voda, odnosno iznad zaselka Rastovac sa sjeverne strane a od njega se razlikuje po tome što ima oblik izrazita grebena. Ime vrha i nadmorska visina su napisani na kamenu ispred ulaza u kapelicu a žig je ugrađen u desni zid kapelice.
Iako je greben nešto niži, po slikovitosti stijena i širini vidika ne zaostaje nimalo za skupinom Sv. Jure, vidici su čak i atraktivniji zahvaljujući činjenici da je Biokova tu najtanja pa se pruža predivan pogled na obje strane, kako na sjevernu tako i na južnu stranu. Osim na primorje i zagorje, sa samog vrha (KT18) se također pruža izvanredan pogled na kompletan centralni masiv Biokova počevši od Svetog Jure na istoku preko Velikog Šibenika smještenog nešto južnije do Šćirovac i Bukovac na zapadnom dijelu planine.
Do vrha se može iz nekoliko pravaca, sa južne strane iz Basta (dvije različite varijante) te preko Lokve (ovaj kojim smo mi došli), dok sa sjeverne strane postoji nekoliko pravaca a najpopularniji je onja koji vodi iz Dedića preko Dobrog dola. Drugi pravci poput onoga iz smjera Šuta preko Vrataca ili iz Brzica preko Kaoca su iznimno dugi i zahtjevni te su pogodni samo za iskusne planinare u dobroj fizičkoj kondiciji.
Kako bilo, bez obzira na to koji pravac izaberete uspopn će biti iznimno dug, naporan i težak zbog velikih sipara te izloženosti suncu. Ovdje su okvirna vreman za najpopularnije pravce uspona: Bast - Bunar Mijaći - Sveti Ilija 4 h; Bast - Osičine - Sv. Ilija 4.30 h; Lokva - Motika - Sv. Ilija 3 h; Dedići - Dobri dol - Sv. Ilija 4 h; Šute - Vrataca - Sv. Ilija 4:30 h; Brzice - Kaoci - Mišljen - Sv. Ilija 6:30 h.
Kapelica koju su obnovili moji sumještani iz župe Zagvozd prije nekih desetak godina (2000. to be precise) je ako ne najljepši onda jedan od najljepših i najizvorniji sakralnih objekata na Biokovu (Slika 43), autoktorno zdanje sazidano na starim temeljima iz Biokovskog kamena uz minimalnu uporabu betona.
Na samo izlazu me hvata zbunjujuća mješavina osjećaja radosti jer je avanturu uspješno privedena kraju, sa osjećajem melankolije i sjete što je sve skupa gotovo i što se moram vratiti užurbanoj monotoniji urbanog života. Eto, toliko za sad od mene uz nadu da neće proći dugo vremena da opet upustim u sličnu avanturu i raspišem o Biokovi i njenim ljepotama.....
U Tracks sekciji pogledajte detalajn opis te preuzmite rutu u GPX formatu
Meni osobno (a i mnogim drugima)planinarenje je puno više od oblika rekreacije, to je life style koji podrazumijeva pripremu, odlazak u planine, boravak u njima, penjanje, te naposljetku spuštanje i povratak. Za razliku od većine sportova u planinarenju dolazak na cilj ne znači kraj, jer jednom kad dosegne vrhunac planinar je tek na pola puta, a ekspedicija je uspješno okončana nakon sretnog povratka kući. Milijuni ljudi diljem svijeta uživaju u planinarenju iz razno raznih pobuda no u osnovi se mogu podi... .. .
Svakako pogledajte i kompletan putopis u Adventure sekciji
Meni osobno (a i mnogim drugima)planinarenje je puno više od oblika rekreacije, to je life style koji podrazumijeva pripremu, odlazak u planine, boravak u njima, penjanje, te naposljetku spuštanje i povratak. Za razliku od većine sportova u planinarenju dolazak na cilj ne znači kraj, jer jednom kad dosegne vrhunac planinar je tek na pola puta, a ekspedicija je uspješno okončana nakon sretnog povratka kući. Milijuni ljudi diljem svijeta uživaju u planinarenju iz razno raznih pobuda no u osnovi se mogu podijeli... .. .
Trenutno dostupne rute
|
ID
|
Opis
|
Atraktivnost:
|
Zahtjevnost staze:
|
|
44
|
Turija - Sv. Jure - Lokva - Motika - Sv. Ilija - Bast - Dedići |  |
 |
|
44
|
Stanići - Ržišća - Kaoci - Pisak - Bartulovići | |
|
|
44
|
Milići - Sv. Jure - Lokva - Ozdrvača - Kaoci - Brzice | |
|
|
44
|
Bartulovići - Bebek guvno - Pišćet - Živa voda - Stanići | |
|
Ukoliko primijetite eventualne pogreške i/ili imate sugestije za poboljšanje molimo Vas da nam iste dojavite ispunivši kontakt obrazac kojeg možete pronaći na našim internet stranicama u kontakt sekciji ili putem naše službene Facebook stranice. Unaprijed se zahvaljujemo na razumijevanju.
Autor: Teo Bartulovic
Photo: Teo Bartulovic
Copyright © HPD Sveti Jure Zagvozd 2012 - All Rights Reserved!
