Biokovska pastirska naselja
Obnavljajući obiteljsku staju u vrtači Čulija u planini Biokovo susreo sam se sa neznanjem mnogih državnih službenika o izgledu pastirskih stambenih objekata. Zaključio sam da oni u Zagrebu bolje poznaju izgled nastambe i čime se pokriva krov u Alpama nego u Velebitu, Dinari, Biokovu.
Kao dijete dio ljeta provodio sam u planini u Čuliji gdje se nalazilo blago i gledao sam starije pri popravljanju krovova na stajama. Naime uz dvije staje u docu Drvenik (600 m) na Strani sjeveroistočnom planinskom grebenu u masivu Biokova ponad Župe, moja obitelj je posjedovala i već spomenutu staju u Čuliji (900 m) koja je rekonstruirana i preuređena u Planinarsku kuću Akademik Josip Roglić te Pastirski stan u Jarovoj rupi (1200 m) koji se nalazio uz ledenicu i bio prekriven jelovim granama.
Ponukan rečenim svoje znanje dopunio sam sa prikupljenim podacima u razgovoru sa starijima te iz dostupne literature prvenstveno iz znanstvenog rada našeg Bijakovca antropogeografa Dr. Rubić Ivo, antropogeograf, r. Ive Rubića Ispaša na Biokovi iz davne 1929. godine gdje je temeljito obradio život u Biokovo.
Biokovski prostor oduvijek je bio ratarsko-stočarski kraj. Krševit prostor sa malo obradive zemlje po docima, odredilo je život stanovništva i prisilio ga da iskoristi svaki njen kutak. Današnji promatrač vidi primorsku stranu planine prošaranu sa zelenim površinama a sjevernu kao potpuno šumovitu, kako danas izgleda južna strana planine tako je izgledala sjeverna do nekih sedamdesetih godinama dok je južna bila golet.
Stanovništvo primorskih sela je posjedovalo uglavnom blago sitnog zuba koze i ovce te ponekog magarca i mazgu u posjedu većeg broja krupnog blaga onemogućavala ih je manja površina pašnjaka i teža pristupačnost u planinu. Uz blago sitnog zuba stanovništvo zagorskih sela u planini su imala krave, volove, mazge i konje. Za smještaj blaga i sve druge potrebe građene su pastirske nastambe: staje i stanovi.
U Biokovu sva sela imaju staje dok samo tri sela Krstatice, Zagvozd i Župa imaju staje i stanove. Stanovništvo sela Župa, Krstatice i Zagvozd ima staje na udaljenosti 1/2 do 3 sata hoda od sela na visinama od 500 do 1100 m pored obradivih površina dolaca. Stanove su gradili u pravilu uz ledenicu na površju planine radi bolje iskoristivosti ispaše na visinama 1100 do 1500 m. Iz ledenice bi vadili led koji bi rastapali u drvenim koritima iz kojih bi napajali blago, a voda za piće je čuvana u drvenim brimenicama. Stanove bi koristili u vrijeme najvećih ljetnih vrućina kada blago nije imalo više ispaše u blizini staja.
Staja je u pravilu prizemna kamena kuća duga 5 do 10 m. Zidovi su visine 2 do 2,5 m, kameni zidovi su većinom zidani u suhozidu rijetko kad se koristio klak kao vezivno sredstvo. Krov staje je na dvije vode gradi se od jelovih greda na koje je postavljena slama (ozimica) vezana u ručice (mali snopovi) koji su utvrđeni pošivačama (drvenim štapovima) koji su vezani prućem ili žicom da ih ne raznese vjetar i snijeg. Na predjelima izloženim vjetru staje su pokrivene kamenim pločama ili djelomično pokrivene pločom i slamom. U pravilu objekt je građen prilagođen okolišu na prisojnoj strani brijega uz doce. Slamnati krov trajao je do 10 godina a svake treće godine bi ga trebalo popravljati za što se u docu sijala ozimica.
Staje su razne veličine, sad manje sad veće. Unutrašnja razdioba je veoma jednostavna. Većinom je jedna prostorija bez prozora, svjetlo ulazi kroz vrata, u jednom kutu je ognjište bez dimnjaka dim izlazi kroz krov i zidove. Pastiri spavaju uz vatru na ležajima napravljenom od drva. Tavan dijeli potkrovlje od donje prostorije a istog nema samo nad ognjištem, a načinjen je od jelovih greda na kojim su daske ili pletena lisa od jasenova pruće. Na tavanu se čuva sijeno i lišće, a mnogi i spavaju na njemu. Neke veće staje na somiću (bočni zid ) imaju vrata za ulaz na tavan (potkrovlje ). Staja može imati trap ili rov (iskopana rupa u podu ) u kojoj se čuva krumpir preko zime. U staji se drži alat, pribor za sirenje, te stap za pravit maslo. Uz staju nalazi se pritorak za blago (koze, ovce …) a kod većih objekata blago se drži i u prizemlju staje. Tor je odvojeni objekt za smještaj blaga. Pritorak i tor obzidani su kamenim suhozidom, a u ljetnom periodu natkriva se granjem radi hlada blagu. Pored većih staja sagrađene su manji kameni objekti sprema u kojim se kuhalo, sirilo, sušio sir te čuvala hrana.
Stan je prizemna kućica, građena u suhozidu prekrivena kamenim pločama rjeđe slamom ili granjem. Obično je prislonjena uz polu (liticu ) da se uštedi na gradnji četvrtog zida. Sagrađena je na prisojnoj strani radi zaštite od vjetra. Jedna prostorija sa vratima bez prozora jednostavne unutrašnjosti koja ima ležaj na podu ognjište sa loncem, te kamene police na kojoj je posuda sa vodom, posuđe za sirenje a služe i za sušenje sira.
Planina Biokovo nema izvora vode te je stanovništvo bilo prisiljeno graditi bunare i kamenice (gustirne ) u koje bi se skupljala kišnica. Tvrđena voda kamenica građena je ispod kamene litice sa koje bi se slijevala kišnica u nju. Za kamenicu bi iskoristili špijo (manja jama ) koja bi se na dnu zatrpala kamenom a pukotine bi popunili klakom ili cementom, ista bi bila šćemerena (nadsvođena) i imala bi okno (otvor sa poklopcem ) kroz koji bi se zajićala voda sićima. Kamenice su u pravilu građene uz staju.
Bunar je građeni u pogodnoj udubini jami čije dno bi zatvorili kamenom a pukotine popunili crljenicom nije natkrivan. Nalazio se u širem prostoru među stajama i imao je mogućnost prikupljanja veće količine vode koja se prikuplja slijevanjem kišnice sa padine, a služi za napajanje blaga. Uz bunare i kamenice su pojilišta u pravilu iskopana u kamenu, a ponegdje i drvena korita.
Najveće pastirsko naselje staja u Biokovu su Lozovci i pripada selu Krstatice. Nalazi se stotinjak metara južno od prijevoja Turija sa kojeg vodi konjski put. Ima izgled starog dalmatinskog sela. Isto bi mogli reći i za Podgorsko pastirsko naselje staja Podglogovik koje se nalazi uz Rodića cestu.
Najveće pastirsko naselje stanova u Biokovu je Vlaka i pripada selu Župa odnosno njenom plemenu Luetića te je na mnogim kartama upisano Luetića stanovi. Stanovi se nalaze na istoimenom predjelu na južnoj padini između vrhova Sutvid i Sveti Roko.
Crkveni dokumenti Tučepi kažu da su sadašnja pastirska naselja Mali vrh, Lađana i Lemišini doci bila stalno nastanjena što isto pronalazim i za Podgorska naselja Podglogovik i Stratinovac.
Sve sakupljeno objedinio sam u ovom tekstu te popratio sa tablicama, slikama i kartama da se ne zaboravi kakav je bio život u našoj Biokovi do sredine 70 godina prošlog stoljeća. Nadam se da ćemo ovaj vrijedan resurs pastirskih naselja u parku prirode Biokovo znat obnovit i sačuvat sukladno današnjim potrebama za razvoj planinskog turizma.
Dolac Osovo: najveća vrtača u Biokovu
Priredio: Stjepan Roglić
Photo: Teo Bartulović
Copyright © Hrvatsko Planinarsko Društvo Sveti Jure Zagvozd 2014 - All Rights Reserved!