08 Jan 2014

Biokovo kroz povijest

Written by Stjepan Roglić.

00 jura 1550. godine 30. ožujka prvi spomen naziva Biokovo, javlja se na talijanskom jeziku, kada je nepoznati ljetopisac u Omišu u svom ljetopisu zabilježio ovaj tekst, koji na hrvatskom jeziku glasi: "30. ožujka 1550. bi veliko nevrijeme s vjetrom, a s malo kiše i učini veoma veliku štetu po cijeloj ovoj krajini u vinogradima i na voćkama, i bi velika studen i snijeg na planini Biokovo i drugim planinama u Turskoj”. Dakle, prava meteorološka vijest. /Naziv planine Biokovo kroz povijest Dr. fra Karlo Jurišić/

1640. godine prvi spomen crkvice Sv. Jure na planini Biokovo, u putopisu na talijanskom jeziku fra Pava Pelizzer iz Rovinja, pohoditelja franjevačke provincije Bosne Srebrene ovim riječima u hrvatskom prijevodu: "Zadržao sam se u Makarskoj do drugog dana Uskrsa. U nedjelju navečer bio sam gost gosp. Brkljačića. … Kako se nisu mogli naći jahaći konji jer ih u primorju ima slabo zbog slabe paše i skupoće sjena, te unatoč tome što je njegov brat jahao za sultanov dvor, ponudio mi je jahaćeg konja do Vrdola i poslao slugu koji je imao vratiti konja … Iznad brda nalazi se crkva sv. Jure. Da bi se mogla vidjeti treba se popeti teškim putem; tko se jedanput njime penje, drugi se put ne usuđuje.

Ovaj Mlečanin je htio jedanput ići, ali kad je sišao s brda, okrenuo se crkvici sv. Jure i rekao: " Zbogom, sv. Jure, više me nećeš nikad vidjeti! " …Devetoga travnja drugoga dana Uskrsa (1640.) pođosmo iz Makarske nas jedanaestorica u društvu...Otac (fra) Tadija namjesto da poduzme put prema zapadu, da bi izbjegao ovu veliku planinu Biokovo, poduzme put prema istoku i skloni nas da se popnemo na vrh planine, položaj tako, vrletan i težak, da do 1640. nisam kušao tako teško uspinjanje. Na jednom mjestu morali smo sjašiti oko pola milje, a da bismo uspješno prevalili taj put morali smo se rukama pomagati.

U noći 8. travnja, dakle u uskršnjoj noći, pao je toliki snijeg na vrhu brda da smo ga našli snijegom pokrivena. Kada smo došli u Vrdol, bili smo primljeni od nekog kneza Marka duhovita čovjeka, vješta turskom jeziku koji je poznavao tursku zemlju. ” /Usp. Starine HAZU, 29/1890./ Pretpostavljam da su desetorica vodiča i pratilaca poveli vizitatora fra Pavla preko Kotišne, Lađane i Šćirevca u Vrodol, tj. Župu Biokovsku. Oduvijek jedini put kojim je moguće pristup konjem u primorje iz Župe je ovaj preko Šćirevca, a isti je i povijesni Put soli.

1646. godine utvrđene međe među selima na Biokovu od strane Venecije. One se protežu po najvišim vrhovima, a dijele seoske, općinske i kotarske granice. Granice su do tada bile poprilično nejasne i predmetom polemike, svađa pa i čak ozbiljnih sukoba među pukom koji je gravitirao Biokovu. Nakon potvrde da se najviši vrh Biokova nalazi na Vrdolskoj strani, žitelji zabiokovlja su na njemu izgradili malenu crkvicu posvećenu Svetom Juri. Kandijskim ratom (1664-1669) Venecija je proširila svoj posjed u Dalmaciji i na Biokovo. Granica je dobila ime Linea Nanilx po mletačkom komesaru Naniju koji je zajedno s osmanskim komesarom istu utvrđivao. /Ispaša na Biokovi 1929. dr. Ivo Rubić Državni arhiv u Zadru/

"1666. miseca svibnja na 7. Harambaša Mati Baričić, samo 14 (drugova), dovede 2 čeljadi turske, a jedno posikli u Glavini. Istoga puta uhiti jednu bulu i posla po dva druga. Kad došli u Biokovo (sic!), tako i zaspali, a bula uza trag doma." Biokovo se na hrvatskom jeziku prvi put iz pera Pavla Šilobadovića Zabiokovca, rođena ispod samog Biokova u Zagvozdu zabilježio ovo u svom Ljetopisu zvan "Libretin"

od 1725. do 1730. na području Biokova izvršena prva katastarska izmjera nakon oslobođenja od osmanske vlasti. Zbog nastalih teritorijalnih promjena Požarevačkim mirom (1718.), Venecija donosi odluku o podjeli zemljišta. Nalogom generalnog providura Pietra Vendraima, mjernik Giovanni Battista Camozzini obavio je izmjeru za Imotski teritorij (Territorio di Imochi), katastar sadrži abecedni popis posjeda po obiteljima i mjestima. /Državni arhiv u Zadru, Mletački katastar/

1718. Biokovo prvi put ucrtano na zemljopisnu kartu pod imenom Monte Biochovo. Na karti Imotske krajine sa granicama poslije Kandijskog rata i Požarevackog mira koju je izradio mletački kartograf Melchiori.
/NSBZ 1161 Ms. 640/

oko 1820. godine početkom XIX. stoljeća Biokovo prvi trigonomerijski premjerava austrijski kapetan Bosio, ubio ga grom na Triglavu 6. srpnja 1822. godine. /dr. Radivoj Simonović -Biokovo Hrvatski planinar 1924./

1834-5. godine katastarsku izmjeru Biokova izvršila Austro Ugarska Monarhije do danas je važeća /Državni arhiv Split i Zadar/

1870. godine Biokovo trigonomerijski premjerava major Hartl, potom je Austrija izradila generalnu karta 1:75000 /dr. Radivoj Simonović Biokovo Hrvatski planinar 1924/

1883. godina planina Biokovo na prvoj preciznoj karti, na izrađenom sekcijskom listu Imotski und Makarska generalne karte Austro-Ugarske Monarhije u mjerilu 1 : 75000 /katastar Imotski/

POVEZNICE

Planinarski križ sa crkvice svetog Jure

Crkvica svetog Jure na Biokovu je na vrdolskoj strani