21 Aug 2016

Hodočašće Svetom Roku i posjet Jarovoj rupi

Written by Teo Bartulovic.

Za nam je još jedan hodočasnički ciklus, nakon Sv. Ilije, Sv. Jure na red je došao i Sv. Roko kao posljednje zabiokovsko hodočašće u organizaciji našeg društva pa evo i kratkog foto izvješća sa istog da ne izgubimo dobar običaj ;)

Ne sjećam se da smo ikada krenuli brojniji i organiziranije na Sv Roka a za razliku od prošle godine nas je poslužilo i vrijeme pa se tako na noćenju ususret misi na Čuliji okupilo dvadesetak ljudi da bi se na kraju sa hodočasnicima pristiglim tijekom jutra na vrhu okupilo šezdesetak planinara.

Svetu misu je kao i obično predvodio naš 'gorštački' svećenik Don Dražen Balić a po njenom završetku nazočnima su se obratili naš proslavljeni alpinisti Stipe Božić i glumac vedran Mlikota kako bi najavili ekspediciju koja bi se trebala realizirati naredne godine tijekom devetog mjeseca. S ponosom ističem da se radi o prvoj himalajskoj ekspediciji HPD-a Sveti Jure i prvoj pravoj 'vlajskom' pohodu na himalaju :D Osim članova našeg društva pridružit će nam se i Stipe Božić koji će svojim velikim iskustvom i znanjem svako doprinijeti da sve skupa sretno i spretno privede kraju.

Prema okvirnom planu pohoda, 12 članova HPD-a Sv. Jure će u društvu našeg proslavljenog alpinista Stipe Božića i glumca Vedrana Mlikote krenuti prema glavnom grad Nepala s ciljem da osvoji 6,476 metra visok vrh Mera Peak. Ono što Mera peak čini posebni i posebno atraktivnim je činjenica da sa njega otvara prekrasan pogled na pet od šest najviših vrhova na svijetu: Everest, Kangchenjunga, Lhotse, Makalu, i Cho Oyo. Osim spomenutog, Mera Peak je izabran upravo iz razloga što se ne radi o pretjerano popularnom vrhu ni smjeru uspona što ovu ekspediciju za razliku od uspona koji vode prema Everest Base Campu, Kala Pattharu ili Island Peaku, gdje su staze utabane a putem postoje brojni lođevi, čini osjetno težom i zahtjevnijom. I to je to ukratko što se tiče same ekspedicije o kojoj ćemo vas više obavještavati u mjesecima koji dolaze ovisno o dinamici kojoj budu tekle pripreme.

Nakon sastanka himalajsko/vlajske ekipe u debeloj hladovini podno Vlake ekipa se rastaje, te dok se jedni upućuju prema Čuliji i dalje prema Takalu i Roglićima, drugi speleološki nastrojeni dio se odvaja i upućuje prema obližnjoj vrtači na maloj Budini s nakanom da se spusti u Jarovu rupu i propisno rashladi.

Nakon kratkog ali mukotrpnog probijanja kroz šikaru izbijamo na impresivan plato ponad ulaza u samu ledenicu i već se tu osjeća ledeno osvježenje koje nas čeka dublje u utrobi Biokova. Na brzinu uskačemo u opremu, duge rukave i bacamo se na opremanje ulaza nakon čega se 5 članova speleološkog odsjeka (Cave Monsters) spuštaj u ledenicu dok ostali sa popriličnom dozom "zavisti" lijeno promatraju kako se spuštamo u klimatiziranu utrobu Bikova dok se oni prže na podnevnom zvizdanu.

Na žalost informacije vezano za veličinu i dubinu objekta su se pokazale nepouzdanim pa ubrzo ostajemo kratki i sa konopcem i opremom ne uspijevamo posao odraditi do kraja i istražiti poprilično perspektivan rukavac koji smo otkrili u najnižim dijelovima ledenice. Ovo samo po sebi i nije tako loše jer samo znači da se uskoro opet vračamo ali ovaj put sa nakanom da objekt istražimo do kraja te adekvatno topografski snimimo i nacrtamo.

Ono što iznenađuje i donekle ožalošćuje je da usprkos iznimno niskoj temperaturi u samom objektu nismo naišli na tragove leda što je vjerujemo zbog globalnog zatopljenja i klimatoloških promjena trend u većini biokovskih ledenica. Šutina ledenica, Crna ledenica, Jarova rupa, Katušića ledenica gotovo pa posve oskudijevaju ledom u ljetnim mjesecima i Mucića ledenica je zapravo jedina u kojoj se mogu zateći respektabilne količine leda u svako doba godine, osobito u nižim komorama.

Po izlasku iz ledenice odlučujemo se za povratan 'na divlje' kroz Jeliće, najveći ali najzdraviji rezervat biokovske jele (Abies alba biokovoensis). U nedostatku stada i blaga, većina pastirskih staza je posve obrasla i izblijedila pa smo se dosta dugo probijali da bi na kraju izbili na stazu ponad Trepetljikovca te nastavili dalje prema Čuliji gdje se još jednom dijelimo na one koji ostaju na noćenju i one koji se skupa sa našim dragim domaćinom Stjepanom Roglićem spuštaju prema župi.

Naravno, kako je sve skupa izgledalo možete kao i obično vidjeti u priloženoj galeriji, uz pohvale našim mladim fotografskim nadama, Mateu Stapiću, Frani Muciću te Anti Muciću čije fotke prevladavaju i gotovo da bi se usudio reći da su učenici nadmašili svog mentora :D

Hodočašće Svetom Roku - 2016 god.