Planinari obnavljaju crkvicu Svetog Roka

Zajedničkom akcijom Eko-etno udruge Vrdol – Župa, HPD Sv. Jure – Zagvozd, HPD Imotski –Imotski i HPD Rašćane – Rašćane u nedjelju 01. lipnja odrađena je radna akcija na crkvici Sv. Roka. 

Ekipa planinara i ljubitelja prirode pojačana sa tri doktora ( Luetić, Čikeš i Šitum ) iznijela je na 1225 metara visok vrh nova vrata za crkvicu. Teška konstrukcija prenesena je na leđima iz Župe zaseok Luetići uz usku i strmu stazu. Plan i volja sudionika doživio je neograničeno zadovoljstvo kada su vrata postavljena na svoje mjesto. 

Nakon odrađenog posla uslijedio je spust drugim pravcem do planinarske kuće Akademika Josipa Roglića na Čuliji gdje se je ekipa uz okrjepu nakratko odmorila. Povratak je dalje bio dobro očišćenom i markiranom stazom u Župu. 

Entuzijazam i želja pojedinaca da revitalizira život u zabiokovlju polako daje rezultata i obrise, ali bez pomoći lokalne zajednice i većeg razumijevanja teško da će se moći napraviti korak više.

Misno slavlje u kapelici Sv. Roka održava se 16. kolovoza na blagdan sv. Roka ukoliko on pada u subotu a ukoliko ne hodočašće se pomiće na prvu subotu po tom danu to jest prvu subotu poslje Velike Gospe.

Crkvica na strmom vrhu visokom 1228 metara je podignuta za vrijeme mletačke uprave u vrijeme epidemije kuge  u slavu Sv. Roka, zaštitnika bolesnika. Svojim oblikom podsjeća na srušenu crkvu Sv. Jure na vrhu Biokova. Izloženost udarima vjetra i gromova tražila je stalnu brigu i popravke kako se ne bi urušila. O jednom od tih popravaka svjedoči i ostatak uklesanog natpisa s podacima o caru Franji Josipu, koji je za svog prolaska tim krajem 1875. godine, darovao 100 forinti za njezinu obnovu. Ostatak tog natpisa, koji je izlomljen udarima groma, ugrađen je u zid crkvice. Zadnja veća obnova izvršena je 1994. godine.

Ovi su predjeli sa najzdravim prašumama na području parka prirode Biokovo te čuvaju 70% stabala biokovske jele (abies bikoviensis, lat.) endemske vrste čija stabla dosežu visinu do 30m, a opseg do 4 m. Ono što ju čini posebno različitom od ostalih četinjaca na ovim prostorima je sposobnost da se samoobnavlja odnosno ima sposobnost da iz odsječenog panja iznikne novi vrh ili da se obnovi primarni vrh ukoliko se isti slomi. Takav način obnavljanja rezultira impresivno velikim stablima sa debelom osnovicom iz koje raste, paralelno, više vrhova.

Preko 70 % ukupnih stabala biokovske jele nalaze se na jugoistocnom dijelu Biokova. Vrtača Velika Budina najveća je oaza jelove šume na cijelom Biokovu a preko 50% stabala bukva (Tagus silvatica) u Biokovu kao i njjužnija stabla tise (Taxus baccata L.) nalaze se ovdje.

Nedaleko od staze koja od kućice vodi prema Svetom Roku, ispod vrha Sutvid nalazi se Ledenica Jarova rupa, koja je zahvaljujući  akademiku Roglić davne 1935 dobila prvi poznati nacrt nekog speleološkog objekta na Biokovu. Osim spomenute ledenice ovo podrucje je bogato i spiljama a najpoznatija među njima je Gradska spilja koja se nalazi na putu od planinarske kuće Akademika Josipa Roglića na Čuliji prema mjestu Župa. Oba lokaliteta možete pronaći na slikama dolje a reportažu sa Stupanj doca donosimo slijeće godine ;)

Autor: Stipe Bušelić
Photo: Stjepan Roglić
Copyright © HPD Sveti Jure Zagvozd 2012 - All Rights Reserved!