GPX: Milići - Očesci - Sv. Jure

Written by Teo Bartulovic.

Odašiljač na vrhu Sveti JureIshodišna točka ove rute je u selu Milići smještenom na četristotinjak metara nadmorske visine, nekih tri kilometra od centra Zagvozda u smjeru Vrgorca na državnoj cesti D62 sa koje se skreće desno (na skretanju se nalazi i malena tabla sa natpisom Sv. Jure) prema centru sela prekoputa autobusne čekaone (Slika 1).

Nakon nekih stotinjak metara se dolazi do križanja a od dviju opcija treba izabrati onu koja ide gore lijevo ispod male ostave, garaže ili nešto tome slično prekriveno ravnom betonskom pločom na kojoj se ujedno nalazi prva markacija (Slika 2). Na kraju asfaltirane staze se dolazi do kaveza sa lovačkim psima te još jedne prizemnice koja se obilazi sa desne strane a nešto dalje iza nje se nailazi na čulak sa natpisom Sv. Jure (Slika 3) a potom i djelomično izbljedjeli znak parka prirode Biokovo (Slika 4).

Staza najprije ide istočno pa onda skreće oštro desno te na 550 m.n.v. prelazi preko novog makadamskog požarnog puta (Slika 5) izgrađenog od strane Hrvatskih šuma (vidi MTB rutu Zagvozd - Kaoci u The Adventure Club sekciji).

U početku staza ide blagim usponom kroz makiju i sitno raslinje (Slika 6-1, Slika 6-2), oko mnogobrojnih ograda, dolaca i dočića da bi na 830 m.n.v. prošla pored ruševne pastirske (starije kolege iz društva kažu da se radi o Pružinoj a ne o Milića staji kako mnogi misle) staje (Slika 7-1, Slika 7-2). Nešto više od spomenute staje na nekih 900 m.n.v. staza kreće strmo kroz gustu bukovu prašumu (Slika 8) koja će vas štiti od sunca sve tamo do proplanka poviše Očesaka.

Očesci se po mom lovely Garmimnu nalaze na 1128 m.n.v i veoma su popularna lokacija za odmor i kampiranje (Slika 9-1, Slika 9-2, Slika 9-3, Slika 9-4, Slika 9-5, Slika 9-6) jer se tu nalaze tri nepresušna bunara i mala ledinica pogodna za postavljanje šatora. Ja osobno preferiram i preporučujem da se produži nekih stotinjak metara dalje te se ulogori na dočiću (1148 m.n.v.) sa lijeve ili desne strane staze ili pak produži do onog smještenog ispod goleti na rubu bukove šume. Ako ništa drugo biti će te pošteđenih svih onih iritantnih beštijica koje se sjate na Očescima u potrazi za vodom.

Ja osobno baš i ne volim davati vremena potrebna za uspon pri opisu ruta jer je to poprilično varljiv podatak i zna baciti ljude u depresiju ;) i ovisi kako o fizičkoj spremi tako i o količini opreme koju imate na leđima ali oni spremniji bi se bez problema trebali dovući na Očeske za nekih 'uru ipo'.

Interesantno spomenuti da je prije nekoliko godina (26.10.2008) Imotski  maratonac Jerko Brečić (Slika 16istrčao je kompletan put od zaseoka Milići do najvišeg vrha planine Biokovo za samo jedan sat, šest minuta i 20 sekundi čime je iznenadio ne samo one koji su ga pratili već i samoga sebe jer je predviđao nešto sporije vrijeme. Inače, oni koji put do najvišega biokovskoga vrha ispješače u vremenu do dva sata to drže izrazito dobrim uspjehom.

Detaljna statistika i virtualni pregled staze:
 
Ukupna duljina:

5.04


kilometara

  Atraktivnost: star   star   star   star   
Preuzmi GPS trag:
download
Zahtjevnost staze: star   star   star
Sagoreno ćevapa: burger  burger
Polazište: Milići
Odredište: Sveti Jure
Ukupni uspon: ˄ 4,85 km / 1220 m
Ukupni spust: ˅ 0,19 km / 93 m
Minimalna visina: ≈ 494 m
Maksimalna visina: ≈ 1762 m
Markacija staze: Osrednja
google.maps.MapTypeId.HYBRID 1 1 1 1 1 1 1 #0000FF Distance Elevation Speed Heart Rate Distance: {0} {2} Elevation: {1} Distance: {0} {2} Speed: {1} Distance: {0} {2} Heart Rate: {1}
Penjanje je samo po sebi potencijalno opasna aktivnost i zbog toga uvijek provjerite informacije koje ste dobili iz razno raznih izvora prije nego što se na njih oslonite! Autori se ograđuju od odgovornosti za bilo koje posljedice ili povrede do kojih bi eventualno moglo doći korištenjem informacija preuzetih sa ovih stranica!

Od Očijeskih bunara markirana staza vodi dalje prema vrhu Sveti Jure pored već spomenutog (Slika 10, 10-2) dočića (vidi opis uspona Milići - Sveti Jure - Lokva - Kaoci - Brzice) te nakon par stotina metara izlazi na strmu golu padinu podno koje se nalazi odvojak koji ide desno prema Mucića ledenici (Slika 11-111-2) i dalje prema Podrašcu odakle se račva put Lokve, odnosno Ozdrvače.

Nakon prelaska ove iznimno strme i zahtjevne padine (Slika 12-1, 12-2) staza opet nakratko prolazi kroz nešto rjeđu bukovu šum iz koje izlazi na Razvalu (Slika 13-1, Slika 13-2) sa koje se po prvi put od početka uspona vidi krajnje odredište odnosno vrh Sv. Jure sa dominantnim televizijskim tornjem (Slika 14). Sa razvale se može skrenut istoćno prema vrhu Seveljev Brig koji sa svoji 1548 metara nudi zanimljiv pogled na najviši vrh Biokova i njegovu okolicu.

Staza se dalje nastavlja preko kraške goleti (Slika 15) kojom vodi do samog vrha pored Crne ledenice s tim što se ne ide direktno prema vrhu već se skreće desno prema takozvanoj 'Zagoškoj krivini' (Slika 16-1). Pored Crne ledenice ova ruta se križa sa (ne markiranom) stazom koja ide iz Lovrinčevića preko Lokvica i Matkova bunara koja onima koji bolje poznaju ovaj predio može biti jako zanimljiva alternative za povratak u podnožje.

Sa 'Zagoške krivine' se uspon kratko nastavlja najvišom hrvatskom prometnicom (Slika 16-2Slika 16-3) do parkirališta pa dalje stazicom (Slika 17-1, Slika 17-2) koja vodi prema crkvici sv. Jure (Slika 18).

Cesta vodi od ulaza u park-prirode na području Gornje Podgore sve do vrha Sv. Jure u dužini od 23 kilometra, a ujedno je i najviša prometnica u Republici Hrvatskoj. Početak gradnje seže u 19. Stoljeće kada su vojnici austro-ugarskog cara Franje Josipa 1878. g. probili makadamski put do prijevoja Staza koji se nalazi na visini od 897 m, pa dalje prema Zabiokovlju. Cesta je imala vojnu funkciju, a napravljena je radi lakšeg zauzimanja Bosne i Hercegovine, tada pod turskom vlašću. Radovi se nastavljaju 1964. godine na inicijativu tadašnje Televizija Zagreb zbog izgradnje televizijskog odašiljača a završena je i asfaltiran 1978. godine.

Metalni žig je ugrađen na kamen desetak metara jugozapadno od kapele a sama vršna točka, označena geodetskim stupom (Slika 19), nalazi se u ograđenom prostoru i nije dostupna planinarima osim ako vrh posjetite zadnje u vrijeme hodočašća (Slika 20) zadnje subote u sedmom mjesecu kada je dozvoljen pristup odašiljaču (Slika 21-1, Slika 21-2).

Misno slavlje u crkvici svetog Jure održava se zadnje subote u srpnju. Iako je 23. travnja svečev dan dugo vremena misa se slavila 31. kolovoza da bi se i taj datum sada pomakao na zadnju subotu srpnja, a sve radi vremenskih uvjeta planine. Vjernici je posjećuju cijele godine a posebno na svečev dan, na misno slavlje većina vjernika dolazi pješke opisanim stazama.

Osim ovog uspona u narednih nekoliko tjedana na isti način ćemo opisati i ostale uspone vrijedne spomena kojima se sa sjeverne strane može doći do najvišeg vrha Biokova uključujući staze: Truija – Ljubović – Sv. Jure, Lovrinčevići – Matkov Bunar - Sv. Jure, Mucići – Mucića ledenica - Sv. Jure, Turići - Veliko osovo - Sv. Jure, te ona najduža i najzahtjervnija iz Brzica preko Ozdrvače, Podrašca i Lokve.

Blagdan sv. Jure slavi se 23. travnja, spominjući se tako njegove smrti u vrijeme progona kršćana od ruke cara Dioklecijana pri ćemu aalja naglasiti da neki izvori kao godinu smrti sv. Jure navode godinu 290 dok drugi tvrde kako se radi o 303. godini.

Početak gradnje seže u 19. Stoljeće kada su vojnici austro-ugarskog cara Franje Josipa 1878. g. probili makadamski put do prijevoja Staza koji se nalazi na visini od 897 m, pa dalje prema Zabiokovlju. Cesta je imala vojnu funkciju, a napravljena je radi lakšeg zauzimanja Bosne i Hercegovine, tada pod turskom vlašću. Radovi se nastavljaju 1964. godine na inicijativu tadašnje Televizija Zagreb zbog izgradnje televizijskog odašiljača.

Cesta je prema prvotnim planovima trebala krenuti iz mjesta Zagvozda sa sjeverne strane, ali je zbog utjecaja raznih lobija i interesnih skupina plan promijenjen pa su građevinari umjesto gradnje nove ceste sa sjeverne strane nastavili rad na staroj austro-ugarskoj cesti od prijevoja Staza do Sv. Jure.

Na mjestu odašiljača nekad se nalazila crkvica Sv. Jure koja je srušena zbog gradnje istog, a 1968. godine sagrađena je nova betonska crkvica na istočnoj strani glavice. Izvorna crkvica je postojala još u XII stoljeću, o čemu svjedoči kamena ploča koja se nalazila iznad oltara stare srušene crkvice.

POVEZNICE

Rodića cesta preko Biokova

Četverodnevni pohod na sv. Juru

Planinarski križ sa crkvice svetog Jure

Radiotelevizijski odašiljač Biokovo na Sv. Juri

Crkvica svetog Jure na Biokovu je na vrdolskoj strani

GPX: Turija - Sv. Jure - Lokva - Motika - Sv. Ilija - Bast - Dedići

Najviši vrh Biokova u zimskom izdanju, umotan u debeli plašt satkan od magle, snijega i leda...
Najviši vrh Biokova u zimskom izdanju, umotan u debeli plašt satkan od magle, snijega i leda... (click to enlarge)

Trenutno dostupne rute

Biciklističke (MTB) rute po Zagvozdu i okolici

ID
Opis
Atraktivnost:
Zahtjevnost staze:
39
MTB: Zagvozd - Sudišće - Kaoci star  star  star star  star  star
-
More to come shortly....    

Rute na kojima trenutno radimo i trebale bi bit dostupne uskoro

ID
Opis
Atraktivnost:
Zahtjevnost staze:
 
Lovrinčevići - Lokvice - Matkov bunar - Sv. Jure    
 
Mucići - Ledenica - Sv. Jure    
 
Dedići - Sv. Ilija - Ščirovac - Šute    
 
Milići - Sv. Jure - Lokva - Ozdrvača - Kaoci - Brzice    
 
Brzice - Kaoci - Poleganusa - Radica kamenice - Misljen - Stanići    
 
Župa (Takalo) - Gradska špilja - Čulija - Jarova rupa - Vlaka - Sv. Rok    

OBAVEZNO pročitati pravilnik prije preuzimanja ruta!

warning th Početkom 2010. Hrvoje Zrnčić predložio je Komisiji za planinarske putove HPS-a ideju o novoj vrsti planinarskih putova, tj. trasiranju novih službenih planinarskih putova koji bi za razliku od klasičnih bili digitalno 'markirani'. Zajedničko objema vrstama putova je njihovo redovito održavanje pri čemu prvenstveno mislimo na osiguranju njihove prohodnosti a oo što ih razlikuje su vrste oznaka. Klasični planinarski putovi su označeni bojom na terenu i to crvenom i bijelom sukladno markacijskom pravilniku.


Sve objavljene GPS rute kao i one koje planiramo objaviti na stranicama pripremljeni su s najvećom pažnjom, trasirani najmanje dva puta sa najboljim Garmin uređajima u oba smjera i onda kombinirani kako bi se dobile što preciznije rute i izbjegle bilo kakve pogreške uzrokovane gubicima signala i ne preciznostima samih uređaja.

Informacije objavljene na našim stranicama nisu prikupljane iz drugih izvora već su isključivo plod našeg rada no usprkos tome ne možemo odgovarati za njihovu uporabu kao što ni u kom slučaju ne možemo odgovarati za štetu i nezgode bilo koje vrste nastalih uslijed korištenjem podataka i informacija koje možete preuzeti sa stranice www.hpd-sveti-jure.com. Dakle sve podatke preuzete iz naše rute sekcije koristite as is na vlastitu odgovornost.

Sve rute objavljene na ovoj web stranici su dostupne u obliku rar arhive koja sadrži podatke u dva najzastupljenija formata zapisa te se mogu koristit na većini GPS uređaj, uređaja iz Garmin, Magellan, Lowrance, Brunton i MLR ponude primjerice te dvama najpopularnijim ‘mapping’ programima, Garmin-ovim MapSource-om te Des Newman-ovim OziExplorer-om. Ukoliko koristite neki drugi uređaj ili program na internet je dostupno bezbroj konvertera tako da ni to ne bi trebalo predstavljati neki problem no ukoliko do njih ipak dođe spremni smo pomoći i odgovoriti na sve upite.

Također je važno pripomenuti da je ova web stranica i njen sadržaj zaštićen od strane HPD-a Sveti Jure Zagvozd te je zabranjena svaka redistribucija ili reprodukcija bilo kojeg dijela sadržaja u bilo kojoj formi za bilo koju svrhu.

Nije dozvoljena (osim sa izričitom pismenom suglasnošću HPD-a Sv. Jure) bilo kakva distribucija, kopiranje, izdavanje ili komercijalna uporaba sadržaja, niti je dozvoljeno postavljanje i redistribucija ovih GPS ruta na drugim web stranicama ili drugim oblicima elektroničke distribucije materijala.

Ukoliko primijetite eventualne pogreške i/ili imate sugestije za poboljšanje molimo Vas da nam iste dojavite ispunivši online obrazac kojeg možete pronaći na našim internet stranicama u kontakt sekciji ili putem naše službene Facebook stranice. Unaprijed se zahvaljujemo na razumijevanju.

Autor: Teo Bartulović
Photo: Teo Bartulović
Copyright © HPD Sveti Jure Zagvozd 2012 - All Rights Reserved!


Sv. Jure,