GPX: Milići - Očesci - Mucića ledenica - Ozdrvaca - Jabukov pod - Stanići

Written by Teo Bartulovic.

ledenica 00sPolazišna točka ove rute je iz sela Milići smještenog na petstotinjak metara nadmorske visine, nekih tri kilometra od centra Zagvozda u smjeru Vrgorca na državnoj cesti D62 sa koje se skreće desno prema centru sela prekoputa autobusne čekaone (Slika 1).

Nakon nekih stotinjak metara se dolazi do križanja a od dviju opcija treba izabrati onu koja ide gore lijevo ispod male ostave, garaže ili nešto tome slično prekriveno ravnom betonskom pločom na kojoj se ujedno nalazi prva markacija (Slika 2). Na kraju asfaltirane staze se dolazi do kaveza sa lovačkim psima te još jedne prizemnice koja se obilazi sa desne strane a nešto dalje iza nje se nailazi na čulak sa natpisom Sv. Jure (Slika 3) a potom i djelomično izbljedjeli znak parka prirode Biokovo (Slika 4).

Staza najprije ide istočno pa onda skreće oštro desno te na 550 m.n.v. prelazi preko novog makadamskog požarnog puta (Slika 5) izgrađenog od strane Hrvatskih šuma (vidi MTB rutu Zagvozd - Kaoci u The Adventure Club sekciji).

U početku put vodi blagim usponom kroz sitnu makiju (Slika 6-1, Slika 6-2), oko mnogobrojnih ograda, dolaca i dočića da bi na 830 m.n.v. prošla pored ruševne pastirske staje pri ćemu je važno pripomenuti da se radi o Pružinoj a ne o Milića staji kako mnogi misle (Slika 7-1, Slika 7-2). Malko poviše spomenute staje na nekih 900 m.n.v. staza kreće oštro uzbrdo kroz gustu bukovu prašumu (Slika 8) koja će vas štiti od sunca sve tamo do proplanka poviše Očesaka.

Očesci se po mom lovely Garmimnu nalaze na 1128 m.n.v i veoma su popularna lokacija za odmor i kampiranje (Slika 9-1, Slika 9-2, Slika 9-3, Slika 9-4, Slika 9-5, Slika 9-6) jer se tu nalaze tri nepresušna bunara i mala ledinica pogodna za postavljanje šatora. Ja osobno preferiram i preporučujem da se produži nekih stotinjak metara dalje te se ulogori na dočiću (1148 m.n.v.) sa lijeve ili desne strane staze ili pak produži do onog smještenog ispod goleti na rubu bukove šume. Ako ništa drugo biti će te pošteđenih svih onih iritantnih beštijica koje se sjate na Očescima u potrazi za vodom.

If you have been reading here long enough, you should be very well aware... ..da baš i ne volim davati vremena potrebna za uspon pri opisu ruta jer je to poprilično varljiv podatak i zna baciti ljude u depresiju ;) i ovisi kako o fizičkoj spremi tako i o količini opreme koju imate na leđima ali oni spremniji bi se bez problema trebali dovući na Očeske za nekih 'uru ipo'.

Od Očijeskih bunara markirana staza vodi dalje prema vrhu Sveti Jure pored već spomenutog (Slika 10-1, 10-2) dočića (vidi opis uspona Milići - Sveti Jure - Lokva - Kaoci - Brzice) no već nakon dvjestotinjak metara staza za Mucića ledenicu (Slika 10-3, 10-4) se na velikoj goloj padini odvaja i skreće desno preko goleti u gustu bukovu šumu koja će vas pratiti sve do proplanka prije same ledenice.

Detaljna statistika i virtualni pregled staze:
 
Ukupna duljina:

11.10


kilometara

  Atraktivnost: star   star   star   star   
Preuzmi GPS trag:
download
Zahtjevnost staze: star   star   star   star
Sagoreno ćevapa: burger  burger  burger 
Polazište: Milići
Odredište: Stanići
Ukupni uspon: ˄ 7,45 km / 1081 m
Ukupni spust: ˅ 3,65 km / 997 m
Minimalna visina: ≈ 402 m
Maksimalna visina: ≈ 1331 m
Markacija staze: Varijabilna
google.maps.MapTypeId.HYBRID 1 1 1 1 1 1 1 #0000FF Distance Elevation Speed Heart Rate Distance: {0} {2} Elevation: {1} Distance: {0} {2} Speed: {1} Distance: {0} {2} Heart Rate: {1}
Penjanje je samo po sebi potencijalno opasna aktivnost i zbog toga uvijek provjerite informacije koje ste dobili iz razno raznih izvora prije nego što se na njih oslonite! Autori se ograđuju od odgovornosti za bilo koje posljedice ili povrede do kojih bi eventualno moglo doći korištenjem informacija preuzetih sa ovih stranica!

Na ovom skretanju treba biti iznimno pažljiv (Slika 11-1) jer je odvojak označen tek sitnim natpisom i majušnom strelicom (Slika 11-2) usmjerenoj ka povećem kamenu na kojem se nalazi ćulak i prva u nizu loših i izbljedjelih markacija (Slika 11-3) koje nisu rađene po standardu Hrvatskog Planinarsko Saveza (Slika 11-4).

Uz ledenicu na Dusima duboku oko 100m, te Mucića ledenicu, još su poznate i Milića ledenica, ledenica pod sv. Jurom, led u jezeru na Mišljenu, ledenica iznad Katušića stana te ledenica na Vlaki (pokraj Šutinih stanova). Iz ove zadnje se lede posebno vadio za blagdan sv. Stjepana koji se štuje u Donjem Rastovcu kako bi i domaćini i gosti mogli propisno rashladiti piće.

U biti na cijelom putu od Očesaka do Podrašca će te nailaziti na tri vrste markacija, ljubičaste-crvene iz smjera Očesaka, narančaste iz smjera Podrašca te tu i tamo pokoji ćulak od kojih sam mnoge i sam izgradio na jasno vidljivim mjestima (Slika 12) kad sam zadnji put prošao ovom rutom, pa iako je staza iznimno loše označena markacijama neusklađenim sa pravilnikom o markiranju ne bi trebalo biti većih problema da ju pratite do samih Mucića ledenici koje se nalaze na 1250 metara nadmorske vrisne nakon izlaska iz bukove šume.

Uz bavljenje stočarstvom, obrađivanjem doloaca i dočića, sječom drva, zabiokovski starosjedioci su se nekad davno bavili i vađenjem leda iz ledenica kojeg bi potom nosili te prodavali ili trampili po sajmovima kako u Imotskom tako i u Makarskoj u svrhu hlađenja napitaka i čuvanja namirnica.

Osim leda, u biokovskim ledenicama često nalazimo i velike količine snijega koji se 'starenjem' prekristalizira u zrnati snijeg, tzv. 'Firn'. Ovo je osobito izraženo u jamama s velikim ulazima poput Mucića ledenice, gdje zimi padne velika količina snijega koji se tijekom ljeta ne otopi do kraja.

Ledene sige stvaraju se smrzavanjem kapajuće, tekuće i procjedne vode, te vodene pare iz špiljskoga zraka. Smrzavanjem kapajuće i tekuće vode nastaju oblici poput običnih kalcitnih siga - ledeni stalaktiti, stalagmiti, stupovi, zavjese i saljevi. Obično su glatke površine i s rijetko vidljivim kristalnim plohama leda. Tanke su prozirne i bezbojne, a deblje modrikaste do modrozelene ili bijele.

Sama ledenica je jasno vidljiva (Slika 13-1, 13-2) i nalazi se sa lijeve strane puta. Ukoliko se odlučite zastati i možda spustiti u nju trebate imati u vidu da je spust jedino moguć uz pomoć konopca (Slika 14-1) jer bukove skale koje su nekad olakšavale silaz su odavno istrunule (Slika 14-2) a Mucići nemaju motivaciju da naprave nove jer nošenje teških kocki leda ugostiteljima i mesarima u Imotski više nije ni izbliza tako popularan sport kao što je bio nekada. Ako Vas zanima kako ledenica izgleda iznutra te kako se najbezbolnije spustiti dolje pogledajte članak 'Putevima naših didova' koji se nalazi u The Adventure Club sekciji.

Staza dalje vodi pored ledenice na vrh brda koje se nalazi sa desne strane pa pored ruševnih staja (ako netko zna o čijim se stajama radi neka mi svakako javi) ponovno ulazi u gustu bukovu šumu (Slika 15) kojom vodi dalje sve do platoa Podrašac (Slika 15-3) na kojem treba biti oprezan jer su markacije izblijedile i lako se pogriješ i skrene sa staze. Nakon dolaska na plato postoje dvije opcije za nastavak puta, jedna je na južnu stranu prema Lokvi a druga kojom mi idemo vodi na desnu stranu prema Ozdrvači odakle se put grana prema Kaocima ili Jabukovu podu.

Poslije skretanja staza vijuga prema Studencu te iako se uglavnom radi o spustu poprilično je zahtjevan i raznolika pa se tako smjenjuju goleti sa područjima obraslim jelovom šumom ili sitnom makijom da bi nakon dvadesetak minuta spusta prošla pored jame br 22 koja se nalazi nadomak Ozdrvače.

Plato Ozdrvača (Slika 16-1, 16-2, 16-3, 16-4, 16-5, 16-6) je mala zaravna sa bunarom koji stalno drži vodu koja uzgred baš i nije pogodna za piće ali u slučaju nužde uz propisnu dezinfekciju može se piti, što sam i sam bio prinuđen napraviti (Slika 17) prije par tjedana (vidi galeriju četverodnevni pohod na svetog juru te pripadajuću rutu) kad sam se po najvećem zvizdanu vraćao ovim putem sa Svetog Jure preko Lokve.

Kao što sam već gore spomenuo sa Ozdrvače imate više opcija, lijevo prema Kaocima (vidi opis uspona  Milići - Sveti Jure lokva -  Kaoci - Brzice) ili pak preko prijevoja koji se nalazi odmah iznad bunara prema ruševnom kompleksu Gačinih stanova (Slika 18-1, 18-2, 18-3) te pored posljednje staje (postoji još nekoliko staja smještenih nešto više na brijegu) skreće lijevo prema Ladanušića staji (Slika 19) izgrađenoj na ulazu u omanju špilju (Slika 20) koja se nalazi na 1120 m.n.v. Staza dalje vijuga kroz područja obrasla grabovinom i sitnom makijom prema povećem platou poznatom kao Jabukov pod.

Na Jabukovom podu (Slika 21) se nalazi i nedavno obnovljen/očišćen bunar (Slika 21-1, 21-2) ograđen drvenom ogradom no usprkos tome voda je pogodna za pice isključivo uz dezinfekciju. Sa Jabukova poda staza vodi sa desne strane bunara pored gotovo potpuno srušene pastirske stajice (Slika 22) preko klanca koji je zagrađen kako stoka koja je na ispaši u Biokovi ne bi silazila u niže dijelove.

Nakon nekoliko minuta spusta kroz nisko raslinje staza izlazi na već spomenuti makadamski put Hrvatskih šuma na velikoj okuci 150 meta poviše Čagljeve kamenice. Od ove točke put nastavljamo makadamom prema Zinzinoj staji koja se nalazi sa lijeve strane puta odnosno Čagljevoj gustirni lociranoj ispod puta. Na ovom mjestu se ujedno križa put sa Jabukova poda sa onim koji iz smjera Brzica vodi prema Kaocima, koji te nešto niže pozicioniranim odvojkom koji ide prema Bartulovića stajama te dalje prema kupini i Stanićima a odavde se isto tako može prema bunaru Grabovik te dalje prema Drljinim stajama, Andrijinoj staji, Rašcu ili Mucića ledenici. Ukoliko ste preumorni da rutu pratite do samog kraja kao opcija vam se nudi da kod Čagljeve čatrnje pređete sa donju stranu makadama pa nastavi te urednom, na mjestima podzidanom stazom prema Počivalima koja se nalaze na 673 m.n.v. te na kraju izađete u Brzicima koje se nalaze dvjestotinjak metara niže na 433 m.n.v.

Mi smo izabrali onu najtežu i najzahtijevniju varijantu pa put dalje nastavljamo makadamskim putem nekih petstotinjak metara do oštre okuke tj. odvojka koji vodi prema Bartlulovića stajama, skretanje (Slika 23) trenutno nije markirano ali imam u planu stavit oznaku šta prije to bolje.

Staza ide kroz gustu grabovu šumu i nisko raslinje, nema markacija i nije protršena u skorašnje vrijeme pa ju je do Brevetove staje poprilično teško slijediti i ne bi bilo loše da češće pogledate na GPS i vidite jeste još uvijek na stazi ili pak trebate korigirati putanju. Negdje na pola puta od skretanja do Brevetove staje, u biti nakon 280 metara da budem precizan postoji djelomično protršen odvojak koji vodi desno prema Vladinoj staji (Slika 24) pa treba biti obrezan da se ne pogriješi jer pravi put ide ravno preko Vrdočkog doca prema Brevetovoji staji

Nakon desetak minuta po silasku sa makadam dolazimo na odvojka za Brevetovu staju na kojoj se ujedno nalazi zatvorena čatrnja sa vodom pogodnom za piće, čatrnja se nalazi samo nekiliko metara dalje od staze pa ukoliko imate potrebe tu možete obnoviti zalihe i napiti se fine hladne vode.

Odmah ispod Brevetove staje na nekih 646 m.n.v. prolazimo preko posve zaraslog Stanića doca pored Žiline staje gdje se staza križa sa putem koji ide prema Kaocima preko Mušurine staje sa odvojkom koji vodi prema Lončarevoj, Carevoj te staji mog dida Pave. Put se dalje nastavlja strmo niz predio poznat kao 'Stanića ploče' ovaj dio je ujedno jedan od najzahtjevnijih uspona kad se ide u suprotnom smjeru.

O tome koliko je bogata mreža pastirski putova sa sjeverne strane Biokova govori i križanje podno Stanića ploča na 555 metara nadmorske visine koje sam obilježio ćulkom sa obje strane puta (Slika 26) a putem koji sa Bebekova guvna vodi oštro lijevo (gledano odozgo) se može doći do bunara na Pišćetu, odnosno Živoj vodi (Vidi rutu Bartulovići - Kupina - Pišćet - Živa voda - Stanići).

Odavde se put nastavlja prema Kupini sa odvojkom prema Bartulovićima koji se nalazi na 490 m.n.v. (vidi rutu Stanići - Ržišća - Kaoci - Pisak - Bartulovići) gdje se skreće oštro desno starim Bartulovića putem pored ćulka (Slika 27) koji se nalazi na povećoj stijeni te dalje prema drugom istom takvom ćulku (Slika 28) i onda ravno dolje kroz gustu grabovu šumu (slika 29) prema Kljajičevom vinogradu preko Radina lišnjaka koji se nalazi na zaravni na 450 m.n.v.

Mi naravno ne idemo tuda već nastavljamo širokom stazom prema Stanićima koji su udaljeni nekih petnaestak minuta a obzirom da je staza uredna i nije ju teško slijediti nema potrebe da se pobliže opisuje. Završna točka ove rute je kod crkvice Svetog Križa koja se nalazi nakon prelaska nadvožnjaka koji prelazi preko novoizgrađenog puta koji vodi prema sjevernom portalu tunela Sveti Ilija.

Sve objavljene GPS rute kao i one koje planiramo objaviti na stranicama pripremljeni su s najvećom pažnjom, trasirani najmanje dva puta sa najboljim Garmin uređajima u oba smjera i onda kombinirani kako bi se dobile što preciznije rute i izbjegle bilo kakve pogreške uzrokovane gubicima signala i ne preciznostima samih uređaja.

Informacije objavljene na našim stranicama nisu prikupljane iz drugih izvora već su isključivo plod našeg rada no usprkos tome ne možemo odgovarati za njihovu uporabu kao što ni u kom slučaju ne možemo odgovarati za štetu i nezgode bilo koje vrste nastalih uslijed korištenjem podataka i informacija koje možete preuzeti sa stranice www.hpd-sveti-jure.com. Dakle sve podatke preuzete iz naše rute sekcije koristite as is na vlastitu odgovornost.

Sve rute objavljene na ovoj web stranici su dostupne u obliku rar arhive koja sadrži podatke u dva najzastupljenija formata zapisa te se mogu koristit na većini GPS uređaj, uređaja iz Garmin, Magellan, Lowrance, Brunton i MLR ponude primjerice te dvama najpopularnijim ‘mapping’ programima, Garmin-ovim MapSource-om te Des Newman-ovim OziExplorer-om. Ukoliko koristite neki drugi uređaj ili program na internet je dostupno bezbroj konvertera tako da ni to ne bi trebalo predstavljati neki problem no ukoliko do njih ipak dođe spremni smo pomoći i odgovoriti na sve upite.

Također je važno pripomenuti da je ova web stranica i njen sadržaj zaštićen od strane HPD-a Sveti Jure Zagvozd te je zabranjena svaka redistribucija ili reprodukcija bilo kojeg dijela sadržaja u bilo kojoj formi za bilo koju svrhu.

Nije dozvoljena (osim sa izričitom pismenom suglasnošću HPD-a Sv. Jure) bilo kakva distribucija, kopiranje, izdavanje ili komercijalna uporaba sadržaja, niti je dozvoljeno postavljanje i redistribucija ovih GPS ruta na drugim web stranicama ili drugim oblicima elektroničke distribucije materijala.

Ukoliko primijetite eventualne pogreške i/ili imate sugestije za poboljšanje molimo Vas da nam iste dojavite ispunivši online obrazac kojeg možete pronaći na našim internet stranicama u kontakt sekciji ili putem naše službene Facebook stranice. Unaprijed se zahvaljujemo na razumijevanju.

Autor: Teo Bartulović
Photo: Teo Bartulović
Copyright © HPD Sveti Jure Zagvozd 2012 - All Rights Reserved!