22 Apr 2024

Danas slavimo blagdan Svetog Jure po kome je društvo dobilo ime!

Written by Teo Bartulovic.

juraj 00 Danas je blagdan Svetog Jure a obzirom da naše društvo ponosno nosi isto ime ujedno je i naš imendan.

Svima vama koji danas slavite imendan upućujemo najljepše čestitke a zbog specifičnih vremenskih uvjeta koji vladaju na najvišem vrhu Biokova, proslava i misno slavlje je kao i obično pomaknuto na zadnju subotu mjeseca srpnja.

Sveti Juraj (lat. Georgius, grč. Georgios) što u prijevodu znači "zemljodjelac" – "seljanin" jedan je od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne crkve. Sveti Juraj je rođen u III. stoljeću u Kapadociji (Palestina).

Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik. Ubrzo je među vojnicima stekao veliku popularnost, a za nagradu postao je zapovjednik jedne satnije. Potom postaje i zapovjednik bojišta.

Juraj je veoma je rano postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci. Veoma brzo uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijući da je kršćanin. Nakon majčine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio je siromašnima, a svojim robovima dao je slobodu.

Prigodom jedne sjednice Vojnoga vijeća car Dioklecijan iznio je plan prema kojemu je trebao uništiti kršćane, što je vijeće i odobrilo. Međutim Juraj, kao mladi časnik - član vijeća, ustao je i na obziran način prigovorio na takvu odluku. Vojnom je vijeću nastojao dokazati neopravdanost i opakost toga progona. Stao je otvoreno u obranu kršćana, te zatražio od cara da povuče odluke o progonu. Nakon njegova govora, car Dioklecijan naredio je konzulu Magneciju da odgovori Jurju.

"Vidi dobro", kazao mu je konzul, "Drskost kojom si govorio pred carem da si jedan od vođa te sekte i tvoje priznanje smirit će tvoju bezobraznost. Naš branitelj bogova carstva brzo će se znati osvetiti protiv tvoje izopačenosti.“ Juraj mu je na to odgovorio da je car najodvratnije stvorenje koje sebi pripisuje božanske vrijednosti: "Samo je jedan Bog kojeg ja častim i slavim“.

Da, kršćanin sam i to ime je sva moja slava i korist da mogu svoju krv dati za slavu onoga Boga od koga sam primio život, koji čini svu moju sreću." Pošto je car čuo za taj odgovor naredio je da Jurja utamniče i okuju ga u lance. On je u tamnici pronašao zadovoljstvo koje ga je kao kršćanina najviše inspiriralo da trpi svjedočeći Kristovo ime. Kazne za kršćane u to vrijeme uistinu su bile veoma drastične. Jurja su najprije privezali za kotač s usađenim čavlima, koji su pri svakom pokretu kidali komade tijela i dubili u njemu brazde.Tijelo koje se je bilo već pretvorilo u rane Pri takvom mučenju on je bio veseo što je začudilo i njegove krvnike. Još su se više začudili vidjevši da nije ostao mrtav. Našli su ga s potpuno zacijeljenim ranama. Ustrajnost i veselje koje se moglo vidjeti na njegovu licu usred tolikog mučenja, čudesan sjaj koji je okruživao njegov lik rušio je tminu groznoga zatvora. Njegovo čudesno ozdravljenje mnoge je pogane obratilo na kršćanstvo.

Kad je car uvidio da ni mučenje neće postići Jurjevo odricanje od kršćanske vjere, rekao mu je: "Protiv svoje volje bio sam prisiljen podvrgnuti te strogosti izdanih zakona protiv neprijatelja moje vjere. Ti znaš poštovanje koje sam uvijek imao za tvoju zaslugu i mjesto koje držiš u mojoj vojsci je dokaz moje dobrote; tvoje protivljenje je jedina zapreka koju možeš staviti na svoju sreću. Mlad si, imaš moju milost, naklonost sjedinjena s tvojom valjanošću obećaje ti prve položaje. Očekuješ li da opet uđeš u svoju službu i umiriš božanstva sa žrtvama?". Na to Juraj zamoli cara da ga uvede u hram gdje su carska božanstva za koja je car govorio da im prinese žrtvu. Pošto je Juraj ugledao kip boga Apolona obrati mu se riječima: "Jesi li ti Bog da ti prinosim žrtve?" "Ne, ja nisam Bog" odgovorio je idol glasom, tako da su se svi nazočni počeli tresti. „A kako se vi, zli duhovi koje je pravi Bog osudio na vječni oganj, usuđujete postojati u nazoštvu sluge Isusa Krista kao što sam ja?" Te svoje riječi popratio je sa znakom križa. Odjednom se čitav hram zaorio od krika i strašnog urlanja, tako da su kamene statue bogova počele pucati na komade. Juraj je završio svoj život mučeničkom smrću među prvima koji je Dioklecijan proganjao zbog kršćanstva.

No poslušajmo napokon što o njemu govori legenda:

Juraj bijaše neustrašivi vojnik bez mane, koji je svoju odvažnost stavio u službu kršćanske poruke. U ono je vrijeme u Kapadociji postojao veliki grad na obali jezera, u čijim je vodama prebivao čudovišni zmaj. Ta golema zvijer je sijala smrt i uništenje otrovnim parama iz ognjenih ždrijela. Moglo ga se umiriti samo žrtvujući mu tijelo mlade djevojke. Tako su brojne djevojke prerano završile svoje živote sve dok jednoga dana nije došao red na kraljevu kćer. Kralj je tražio izgovor kako bi se oprijeo toj zloj sudbini, no pod pritiskom mještana koji su već žrtvovali svoje kćeri pod prisilom popušta.

Kćer je odjenuo u najljepša ruha i uz svitu otpratio do obale jezera. Kada se zmaj spremao proždrijeti svoj plijen pojavio se vojnik naoružan do zuba koji mu se usprotivo unatoč mogućoj pogibelji, pogodivši ga kopljem i odbacivši mu glavu na blatnu obalu. Kraljeva kći kao i cijeli grad od oko 20 000 ljudi je preživjelo i prigrlilo kršćanstvo.

Neustrašivog Jurja čekalo je osobno mučeništvo, jer se odbio klanjati božanstvima zajedno s brojnim drugim kršćanima. Kako bi slomili njegov otpor mučili su ga na razne načine no ništa im nije polazilo za rukom. Ne samo što se Juraj nije slomio već je svojim primjerom ohrabrio i ostale zatočenike, sama careva žena je prigrlila vjeru u Krista i smjesta se pridružila osuđenicima na smrt. Naposljetku je Juraj iz Kapadocije sam pristupio k stratištu, položio glavu na panj i ona mu bijaše odsječena jednim udarcem!

ZANIMLJIVOSTI

Misno slavlje u crkvici svetog Jure održava se zadnje subote u srpnju. Iako je 23. travnja svečev dan dugo vremena misa se slavila 31. kolovoza da bi se i taj datum sada pomakao na zadnju subotu srpnja, a sve radi vremenskih uvjeta planine. Vjernici je posjećuju cijele godine a posebno na svečev dan, na misno slavlje većina vjernika dolazi pješke opisanim stazama.

Blagdan sv. Jure slavi se 23. travnja, spominjući se tako njegove smrti u vrijeme progona kršćana od ruke cara Dioklecijana pri ćemu aalja naglasiti da neki izvori kao godinu smrti sv. Jure navode godinu 290 dok drugi tvrde kako se radi o 303. godini.

Na mjestu odašiljača nekad se nalazila stara kapelica Sv. Jure koja je srušena zbog gradnje istog, a 1968. godine sagrađena je nova betonska crkvica na istočnoj strani glavice. Izvorna crkvica je postojala još u XII stoljeću, o čemu svjedoči kamena ploča koja se nalazila iznad oltara stare srušene crkvice.

Metalni žig je ugrađen na kamen desetak metara jugozapadno od kapele a sama vršna točka, označena geodetskim stupom (Slika 19), nalazi se u ograđenom prostoru i nije dostupna planinarima osim ako vrh posjetite zadnje u vrijeme hodočašća (Slika 20) zadnje subote u sedmom mjesecu kada je dozvoljen pristup odašiljaču (Slika 21-1, Slika 21-2).

Početak gradnje ceste prema najvišem vrhu Biokova seže u 19. Stoljeće kada su vojnici austro-ugarskog cara Franje Josipa 1878. g. probili makadamski put do prijevoja Staza koji se nalazi na visini od 897 m, pa dalje prema Zabiokovlju. Cesta je imala vojnu funkciju, a napravljena je radi lakšeg zauzimanja Bosne i Hercegovine, tada pod turskom vlašću. Radovi se nastavljaju 1964. godine na inicijativu tadašnje Televizija Zagreb zbog izgradnje televizijskog odašiljača a završena je i asfaltiran 1978. godine.

Cesta je prema prvotnim planovima trebala krenuti iz mjesta Zagvozda sa sjeverne strane, ali je zbog utjecaja raznih lobija i interesnih skupina plan promijenjen pa su građevinari umjesto gradnje nove ceste sa sjeverne strane nastavili rad na staroj austro-ugarskoj cesti od prijevoja Staza do Sv. Jure.

Najviši vrh Biokova u zimskom izdanju, umotan u debeli plašt satkan od magle, snijega i leda... (click to enlarge)