23 Jul 2015

Kristov ratnik Juraj u žestokim bitkama opasan oklopom vjere

Written by Jelena Biloš.

juraj 00 Sveti Juraj (lat. Georgius, grč. Georgios) što u prijevodu znači „zemljdjelac“ – „seljanin“ jedan je od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne crkve. Sveti Juraj je rođen u III. stoljeću u Kapadociji (Palestina). Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik. Ubrzo je među vojnicima stekao veliku popularnost, a za nagradu postao je zapovjednik jedne satnije. Potom postaje i zapovjednik bojišta.

Juraj je veoma je rano postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci. Veoma brzo uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijući da je kršćanin. Nakon majčine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio je siromašnima, a svojim robovima dao je slobodu.

Prigodom jedne sjednice Vojnoga vijeća car Dioklecijan iznio je plan prema kojemu je trebao uništiti kršćane, što je vijeće i odobrilo. Međutim Juraj, kao mladi časnik - član vijeća, ustao je i na obziran način prigovorio na takvu odluku. Vojnom je vijeću nastojao dokazati neopravdanost i opakost toga progona. Stao je otvoreno u obranu kršćana, te zatražio od cara da povuče odluke o progonu. Nakon njegova govora, car Dioklecijan naredio je konzulu Magneciju da odgovori Jurju.

"Vidi dobro", kazao mu je konzul, "Drskost kojom si govorio pred carem da si jedan od vođa te sekte i tvoje priznanje smirit će tvoju bezobraznost. Naš branitelj bogova carstva brzo će se znati osvetiti protiv tvoje izopačenosti.“ Juraj mu je na to odgovorio da je car najodvratnije stvorenje koje sebi pripisuje božanske vrijednosti: "Samo je jedan Bog kojeg ja častim i slavim“.

Da, kršćanin sam i to ime je sva moja slava i korist da mogu svoju krv dati za slavu onoga Boga od koga sam primio život, koji čini svu moju sreću." Pošto je car čuo za taj odgovor naredio je da Jurja utamniče i okuju ga u lance. On je u tamnici pronašao zadovoljstvo koje ga je kao kršćanina najviše inspiriralo da trpi svjedočeći Kristovo ime. Kazne za kršćane u to vrijeme uistinu su bile veoma drastične. Jurja su najprije privezali za kotač s usađenim čavlima, koji su pri svakom pokretu kidali komade tijela i dubili u njemu brazde.Tijelo koje se je bilo već pretvorilo u rane Pri takvom mučenju on je bio veseo što je začudilo i njegove krvnike. Još su se više začudili vidjevši da nije ostao mrtav. Našli su ga s potpuno zacijeljenim ranama. Ustrajnost i veselje koje se moglo vidjeti na njegovu licu usred tolikog mučenja, čudesan sjaj koji je okruživao njegov lik rušio je tminu groznoga zatvora. Njegovo čudesno ozdravljenje mnoge je pogane obratilo na kršćanstvo.

Kad je car uvidio da ni mučenje neće postići Jurjevo odricanje od kršćanske vjere, rekao mu je: "Protiv svoje volje bio sam prisiljen podvrgnuti te strogosti izdanih zakona protiv neprijatelja moje vjere. Ti znaš poštovanje koje sam uvijek imao za tvoju zaslugu i mjesto koje držiš u mojoj vojsci je dokaz moje dobrote; tvoje protivljenje je jedina zapreka koju možeš staviti na svoju sreću. Mlad si, imaš moju milost, naklonost sjedinjena s tvojom valjanošću obećaje ti prve položaje. Očekuješ li da opet uđeš u svoju službu i umiriš božanstva sa žrtvama?". Na to Juraj zamoli cara da ga uvede u hram gdje su carska božanstva za koja je car govorio da im prinese žrtvu. Pošto je Juraj ugledao kip boga Apolona obrati mu se riječima: "Jesi li ti Bog da ti prinosim žrtve?" "Ne, ja nisam Bog" odgovorio je idol glasom, tako da su se svi nazočni počeli tresti. „A kako se vi, zli duhovi koje je pravi Bog osudio na vječni oganj, usuđujete postojati u nazoštvu sluge Isusa Krista kao što sam ja?" Te svoje riječi popratio je sa znakom križa. Odjednom se čitav hram zaorio od krika i strašnog urlanja, tako da su kamene statue bogova počele pucati na komade. Juraj je završio svoj život mučeničkom smrću među prvima koji je Dioklecijan proganjao zbog kršćanstva.

No poslušajmo napokon što o njemu govori legenda:

Juraj bijaše neustrašivi vojnik bez mane, koji je svoju odvažnost stavio u službu kršćanske poruke. U ono je vrijeme u Kapadociji postojao veliki grad na obali jezera, u čijim je vodama prebivao čudovišni zmaj. Ta golema zvijer je sijala smrt i uništenje otrovnim parama iz ognjenih ždrijela. Moglo ga se umiriti samo žrtvujući mu tijelo mlade djevojke. Tako su brojne djevojke prerano završile svoje živote sve dok jednoga dana nije došao red na kraljevu kćer. Kralj je tražio izgovor kako bi se oprijeo toj zloj sudbini, no pod pritiskom mještana koji su već žrtvovali svoje kćeri pod prisilom popušta.

Kćer je odjenuo u najljepša ruha i uz svitu otpratio do obale jezera. Kada se zmaj spremao proždrijeti svoj plijen pojavio se vojnik naoružan do zuba koji mu se usprotivo unatoč mogućoj pogibelji, pogodivši ga kopljem i odbacivši mu glavu na blatnu obalu. Kraljeva kći kao i cijeli grad od oko 20 000 ljudi je preživjelo i prigrlilo kršćanstvo.

Neustrašivog Jurja čekalo je osobno mučeništvo, jer se odbio klanjati božanstvima zajedno s brojnim drugim kršćanima. Kako bi slomili njegov otpor mučili su ga na razne načine no ništa im nije polazilo za rukom. Ne samo što se Juraj nije slomio već je svojim primjerom ohrabrio i ostale zatočenike, sama careva žena je prigrlila vjeru u Krista i smjesta se pridružila osuđenicima na smrt. Naposljetku je Juraj iz Kapadocije sam pristupio k stratištu, položio glavu na panj i ona mu bijaše odsječena jednim udarcem!