26 May 2013

Vidio sam snijeg u maju, u srcu Dalmacije!

Written by Teo Bartulovic.

Mnogim zaljubljenicima u Biokovu nije poznato da je naša li'pa planina ne samo najviša planina jadranskog primorja već je i najviša planina smještena tako blizu morske obale na cijelom Mediteranu, pa činjenica da je jutros osvanula zagrnuta snježno bijelim šeširom i nije toliko iznenađujuća. Osobito ne za nas gorštake sa zagorske strane koji ju jako dobro poznajemo i koji smo sinoć pošli na počinak pjevušeći onu poznatu Sevkinu pjesmu s nadom da će se ponoviti 2008 kad je Biokova u lipnju (10.06.) osvanula u bijelom i donijela snijeg u srce Dalmacije.

Kao i mnogo puta dosada Biokova je posve opravdala svoje ime koje je dobila upravo po snježnoj bjelini, a naše želje su se pretočile u stvarnost jer je jutro iznjedrilo predivan, gotovo nestvaran prizor za ovo doba godine! Sjeverne padine Biokova su za razliku od južnog djela iznimno šumovite, a krajem petog mjeseca cijelom sjevernom stranom dominira zelena boja proljeća pa je snježni prekrivač koji je jutros osvanuo još više došao do izražaja.

Ovakvi prizori vam jednostavno ne daju da ostanete u krevetu pa sam ustao ranom zorom i krenuo na nedjeljnu kavicu i prigodnu ćakulu a cafe bar Montanense iz kojeg puca predivan pogled na Biokovu se nametnuo kao logičan izbor.

Na kavici se okupila brojnija planinarska ekipa skupa s predsjednikom društva no na kraju smo se načelno složili da uvjeti baš i nisu idealni te smo odustali od namjere da krenemo u susret snijegu. Obzirom da je uspon propao požurio sam doma da barem pokušam teleobjektivom ovjekovječiti ovaj trenutak i barem tako sa svima podijeliti dio ugođaja no dok sam slikavao u meni se probudio onaj basic instict, pokrenuli su se geni kameni i jednostavno me natjerali da iz ormara izvučem zimsku opremu i krenem na još jednu meni svojstvenu 'vuk samotnjak' turu.

Na brzinu sam se spremio i krenuo iz Milića put Očesaka a uspon je bio sve samo ne lagan. Od početka puta me pratila kišica pa je staza bila, ljigava, blatna i skliska, šuma i trava posve rosna, a da stvar bude gora sa svakim visinskim metrom vremensku uvjeti su postajali sve gori i gori a kiša sve jača no znao sam što me čeka, a ja i tako i tako spadam u grupu onih koji traže načine a ne izgovore pa o odustajanju nije bilo ni primisli :)

Nakon nekih pedesetak minuta žustrog uspona prve pahulje snijega su me dočekale na predjelu Očesci smještenom na 1100 metara nadmorske visine a u što sam se stvarno upustio sam shvatio tek kada sam izbio na razvalu na kojoj me dočekala prava snježna mećava i gotovo desetak centimetara snijega. Sa sobom sam imao i fotoaparat i mobitel no kombinacija snijega i vjetra je bila toliko snažna da nije dopuštala uporabu bilo kakve tehnologije, snijeg se poput iglica zabadao u lice a na trenutke sam pomislio da uopće nisam na Biokovu već sam nekom čudnom stranputicom zalutao u škversku komoru za pjeskarenje.

U ovakvim uvjetima samostalan uspon je uzaludan ali i opasan te sam na kraju zbog nemogućnosti iti da izvadim fotoaparat iz ruksaka a kamoli da slikam nešto vrijedno spomena pa sam se na nekih 1500 metara visine u pravim zimskim uvjetima odlučio okrenuti i lagano spustiti natrag, te pritom pokušat puknut barem koju fotografiju jer će u protivnom ispasti da pričam lovačke priče :) A fotke su takve kave jesu, imajte obzira u kakvim su uvjetima slikane, ni u snu nisam očekivao ovakvo nešto, da jesam posve druga oprema bi bila sa mnom i sve skupa bi puno lipše izgledalo, al' što je tu je, oz ove kože se ne može ;)

I na kraju što reči? Koju poslugu porati? Kome? Da ne bude zabune, poštujem Sevku i kao glazbenicu i kao umjetnicu i znam da se u životu nagledala svega i svašta uključujući i snijeg u maju što je svakako nadasve zanimljivo iskustvo ali doživjeti snježnu mećavu u maju u srcu Dalmacije je nešto sasvim drugo, neusporedivo, i ma koliko god to zvučalo isluženo i otrcano ne mogu a da ne rečem, neke stvari se stvarno ne mogu kupiti novcem...

That's all folks! See you soon ;)

Snijeg u maju :-D (click to enlarge)