Na današnji dan prije 166 godina osnovano je Hrvatsko Planinarsko Društvo

Hrvatsko planinarstvo u svjetskim razmjerima ističe nekoliko povijesnih činjenica i neobičnosti, koje svijetu nisu dovoljno poznate. Hrvat Petar Zoranić Ninjanin napisao je 1536. prvu planinarsku knjigu na svijetu ("Planine", tiskane u Veneciji, 1569). Iako Hrvati nisu alpski narod i unatoč tome što u Hrvatskoj nema nijednog vrha višeg od 2000 metara, deveti su narod na svijetu koji je osnovao planinarsko društvo, na današnji dan iste 1874. godine kad i Francuzi.

Planinarenja je u nas naravno bilo i prije, ali tek osnutkom društva počelo je sustavno bavljenje tom aktivnosti. Začetnik, pokretač svega, bio je doktor Đuro Pilar, osnivač znanstvene mineralogije i geologije Sveučilišta u Zagrebu, kojeg je oduševila zamisao mladog upravnog činovnika Bude Budisavljevića o osnutku planinarskog društva. 

Bitna je činjenica da su osnivači i prvi planinarski djelatnici bili mnogi tadašnji znanstvenici i kulturni radnici. Prvi predsjednik HPD-a bio je doktor Josip Šloser-Klekovski - liječnik, botanik i entomolog, zatim su se tu našli ilirac enciklopedist Ljudevit Vukotinović, doktor Spiridon Brusina, zoolog, doktor Mijo Kišpatić, mineralog i petrograf, doktor Petar Matković, geograf, književnik August Šenoa.

Tridesetak društvenih povjerenika djelovalo je u mjestima koja su bila polazišta na obližnje planine. Priređivani su izleti, obilježavani planinarski putevi, građena prva skloništa. Već 1877. sagrađena je na Sljemenu drvena piramida - vidikovac. Godinu dana poslije zagrebačka gradska općina podiže i lugarsku kuću, prvu u Hrvatskoj. 

Uskoro se diljem Hrvatske osnivaju planinarska društva, postavljaju se temelji speleologiji, gorskoj službi spašavanja, vodičkoj službi. Planinarenje postaje sastavnicom života mnogih građana željnih boravka u prirodi i na čistu zraku. Nedjeljom i blagdanom mnoštvo ljudi hrli u planine kako bi gibanjem i drugim aktivnostima pripremilo svoj organizam za nove napore. 

Prvi hrvatski alpinist bila je žena, ilirka Dragojla Jarnević(1812-1875), koja se davne 1843. uspela kroz stijenu Okića i podrobno opisala taj uspon u svom Dnevniku. Hrvatski planinari istražili su nekoliko jama dubljih od tisuću metara, među njima Lukinu jamu na Velebitu koja je tada po dubini bila deveta na svijetu. 

Splitski alpinist Stipe Božić dva puta je nogom stao na najviši vrh svijeta, a uz to je osvojio najviše vrhove svih kontinenata te o tome napisao knjigu "Sedam vrhova" i snimio TV-seriju. Godine 1991., kada je Hrvatska primljena u Međunarodnu federaciju planinarskih saveza (UIAA), bila je na 10. mjestu po broju članova, a Hrvat Ivica Piljić vodio je u početnom razdoblju Međunarodnu komisiju sportsko-penjačkih udruga.

Na Antarktici postoji vrh Hrvatska, u Andama Zagrebački smjer u stijeni Huandoya, u norveškim stijenama Velebitfjeld, u afričkoj stijeni Kaga Tong smjer Croatica – tako su ih nazvali hrvatski penjači koji su tamo prvi stali svojom nogom.

("Gradska kuća" na Sljemenu, prvi planinarski dom)