Profesor Dr. Ivo Rubić
Profesor Dr. Ivo Rubić, antropogeograf, rođen 15. siječnja 1897. godine u Sumartinu, od oca financijskog službenika rođenog u mjestu Katuni Šestanovac, umro u Rogaču na Šolti, 2. travnja 1961. godine. Pokopan je u Katunima u Poljicima u porodičnoj grobnici, pored svojih roditelja , na starom seoskom groblju, gdje su bezimeni stećci i stari dubovi svjedoci starog kulturnog mjesta.
Nakon završetka osnovne škole u rodnom mjestu. Kako roditelji nisu imali sredstava za njegovo daljnje školovanje, kao odličnog učenika smjestili su ga u splitsko sjemenište gdje dobiva gimnazijsko obrazovanje do 1915 godine, teologiju završava u Zadru 1919. god. . Kao mlad svećenik oduševljen geografijom dobiva stipendiju te školovanje nastavlja na sveučilištu u Zagrebu, Beču i Ljubljani gdje je 1923. god. promoviran. Od 1923-4 bio je asistent na Geografskom Institutu ljubljanskog sveučilišta, 1924 položio profesorski ispit, antropogeografiju je studirao u Berlinu 1930-1.
Na biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu je bio profesor od 1924. Zbog svoje knjige Talijani na našoj obali već ranije od fašističke Italije napadan i označen kao neprijatelj. Izbjegao u Zagreb 1941. god., a 1942-4 učitelj i nastavnik u Slavenskom Brodu, a 1944-5 učitelj i nastavnik u Križevcima. Na novoosnovani Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Rubić je pozvan za profesora antropogeografije. Te je 1946-9 docent, 1949-1953. izvanredni profesor, a od 1953. redoviti profesor geografije, surađuje sa svojim učenikom akademikom Josipom Roglićem pri organizaciji novog Geografskog instituta te izrađivanju plana i programa nastave geografije.
Dionik hrvatske geografske generacije koja je u Ljubljani osnovala Geografsko društvo 1922, kojeg je bio prvi predsjednik (1922) i doživotni član, u njemu predavao (1924), osnovao prvi slovenski geografsko znanstveni časopis glasilo društva Geografski vestnik (I, 1925, II, 1926) i pisao stručne članke (I-II).
Ovaj Bijakovac porijeklom iz Katuna istraživao je Jadran i Sredozemlje, bavio se antropogeografijom (socijalnom geografijom), regionalnom i ekonomskom geografijom te teorijskim pristupom geografiji. Pridonio osnivanju Pomorskog muzeja u Splitu koji je otvoren 1925 godine.
Važnija djela do Drugoga svjetskog rata su mu Naši otoci na Jadranu (1927.), Ispaša na Biokovi (1929.), Split i njegova okolica (1930.), Međe našeg Primorja (1936.), Mali oblici na obalnom reljefu istočnog Jadrana (1937.). Poslije Drugoga svjetskog rata Ivo Rubić je nastavio plodonosan znanstveno-istraživački rad koji je rezultirao brojnim sintezama (npr. Naši otoci na Jadranu, 1952., Slavonski i Bosanski Brod (1953), Evropsko-azijsko-afrički Mediteran, 1959.), mnogim udžbenicima i znanstvenim radovima.
Zajedno sa akademikom Josipom Roglićem sudjelovao je u radu Komisije za razgraničenje Italije i Jugoslavije pri vladi NR Hrvatske i FNR Jugoslavije 1945-6.
Tekst: Stjepan Roglić, siječanj 2013. god.
Literatura: Zbornik - Oddelek za geografijo Filozofske fakultete v Ljubljani; Kratak prikaz razvoja hrvatske geografije - Damir Magaš; Hrvatska enciklopedija.
Copyright © HPD Sveti Jure Zagvozd 2013 - All Rights Reserved!