Paljenje vatre tijekom boravka u prirodi!

Vatra je važan čimbenik u evoluciji čovjeka. Kada je naučio paliti vatru čovjek je napravio bitan korak u svom razvoju, preživljavanje mu je bilo sigurnije, prehrana mu se promijenila, oruđa i oružja poboljšala, bio je zaštićen i spreman za napredak. Iskustvo boravka u prirodi može biti ugodno samo ako su zadovoljene tri osnovne ljudske potrebe. Uz zaklon i vodu vatra definitivno spada u tri najvažnija prioriteta tijekom boravka u divljini.

Prije svega vatra je izvrstan izvor topline, koji nas može ugrijati po hladnom vremenu i spriječiti podhlađivanje, na tom izvoru topline možemo pripremati hranu, također prokuhavanjem vode možemo istu dezinficirati da bude sigurna za piće. Vatra je izvor svjetlosti u situacijama kada nemamo svjetiljku, ali i pruža nam osjećaj sigurnosti i ugode koji u stresnim situacijama pozitivno utječe na naš moral i volju za preživljavanjem.

U području gdje ima opasnih životinja vatra će ih u većini slučajeva držati dalje od našeg mjesta boravka i naše opreme, pa je tako i dobra zaštita. Kada se odvija potraga za izgubljenima u prirodi ,uvelike možemo olakšati tragačima posao ako napravimo dobru signalnu vatru.

Osim nabrojanih, postoji još mnogo korisnih načina upotrebe vatre, u koje ste se vjerujemo i sami uvjerili. Osim što je korisna, vatra može biti i vrlo opasna. Sa vatrom treba postupati oprezno, poduzeti sve mjere sigurnosti, poput sigurne podloge i kada je god moguće da nam je pri ruci sredstvo za gašenje (pijesak, voda, pokrivač..). Vatra se nikada ne ostavlja bez nadzora. Ako napuštamo ložište moramo se apsolutno uvjeriti da je i najmanja žar ugašena.

Članak ima edukativnu svrhu i objavljen je prvenstveno kako bi se skrenula pozornost da u Parku Prirode Bikovo postoje određena pravila ponašanja kojih se treba pridržavati. Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje s naglašenim estetskim, ekološkim, odgojno-obrazovnim, kulturno povijesnim i turističko rekreacijskim vrijednostima. Područje Parka prirode Biokovo zakonom je zaštićeni dio prirode i ima stroga PRAVILA PONAŠANJA te se stoga posjetitelje moli i upozoravamo da ne pale vatru i ognjišta osim na mjestima koja su uređena i posebno označena za tu namjenu!!

O načinima paljenja vatre posebno ćemo se osvrnuti u drugom dijelu članka. No prije paljenja vatre nužno je napraviti adekvatno ložište i osigurati dovoljne količine materijala za potpalu i održavanje vatre. Nema smisla zapaliti vatru i onda ići sakupljati gorivo. Najbolje je izabrati lokaciju kampa na mjestu gdje ima dovoljno materijala za potpalu, sakupimo ih i složimo u kampu kako bi kasnije mogli održavati vatru. Pravilo je da se uvijek sakupi više od onoga što mislite da je dovoljno. Za početak dok se vatra ne razgori treba sakupiti sitnih grančica koje su suhe, kasnije idu deblji materijali, za održavanje žarišta su dobre deblje i tvrđe grane. Rascijepano drvo gori bolje nego cijelo drvo sa korom, osobito u vlažnim uvjetima.

Podloga na kojoj palimo vatru se očisti od lišća i grančica skroz do zemlje. Veličina očišćenog područja naravno ovisi koliko veliku vatru radimo. Za prosječnu vatru srednje veličine dobro bi bilo očistiti područje promjera 1,5m. Mjesto na kojem ćemo ložiti dobro je ograditi kamenjem, ciglama ili debljim granama. Ukoliko je zemlja vlažna, natopljena ili zaleđena preporuča se napraviti podlogu od nekoliko grana (poput malog splava) na kojoj bi palili vatru.

Na ispravno priređenoj podlozi zatim stavljamo fini materijal koji će odmah hvatati plamen poput suhe trave, lišća, sitnog grmlja, piljevine ili suhe kore. Brezina kora je jedan od najboljih materijala za ovu namjenu. Taj početni materijal je važno osigurati jer o njemu u vlažnim uvjetima najviše ovisi vatra, prilikom kretanja ako je vrijeme promjenjivo dobro je da sakupimo suhih materijala za potpalu i spremimo u ruksak, tako da u slučaju kiše kasnije budemo pripremljeni. Ukoliko je već vlažno, treba raskoliti drvo koje je suho u sredini i iz sredine nastrugati finih materijala koji će gorjeti.

Potom na taj fini materijal slažemo manje grančice u obliku indijanskog šatora imajući na umu da ostavimo na jednom dijelu pristup finom materijalu da ga potpalimo, također vodimo računa da slaganjem ne zagušimo vatru jer vatra treba dovoljno zraka. Nakon što smo potpalili vatru (kako je potpaliti opisati ćemo dalje u tekstu) i nakon što se razgorjela stavljamo deblje grane i održavamo je ovisno o našim potrebama.

Ovdje u tekstu smo opisali najčešći način slaganja ložišta (indijanski šator) ,postoje još mnoge vrste vatre ovisno o namjenama i uvjetima. Osim samog ložišta postoje i razni dodatci koji nam pomažu da iskoristimo vatru za ono što nam treba, poput tronošca za kuhanje, rašlje i ražanj za peći meso, gradele, reflektor za grijanje i sl.

Na kraju ovog dijela teksta spomenuli bi i vrlo korisna pomagala koja je preporučljivo imati sa sobom a koja nam mogu uvelike olakšati pripalu. To su heppo kocke i druga kemijska sredstva koja dugo gore i lako se pale. I guma će dugo gorjeti ,čak i u težim uvjetima.

Paljenje vatre je osnova da bi dobili vatru pa ćemo se dalje u tekstu detaljnije dotaći ove teme. Ova vještina zahtjeva našu osobitu pozornost, stalno vježbanje i što više iskustva.
Te načine bi mogli podijeliti na one kojima odmah raznim pomagalima odmah dobivamo plamen (upaljač ,šibice.. ), te one kojima dobivamo iskru koju je potom nužno pretvoriti u žar pa potom u plamen (firesteel, kremen, bowdrill, baterija i sl. ), u treću opisanu skupinu bi stavili načine kojima koristimo sunce za dobivanje vatre (povećalo, leća, konzerva i sl.).

Prva skupina se sastoji od upaljača i šibica s kojima smo svi palili vatru i najčešće ih koristimo. To nije velika filozofija, pa ćemo samo napomenuti da ih je uvijek nužno držati suhima i izoliranim od vlage, te da zbog malih dimenzija i težine nije loše nositi i nekoliko rezervnih komada.

Druga skupina obuhvaća kako smo napomenuli izvore koji daju iskru. Da bi dobili vatru od njih nužno je napraviti „gnjezdo“ na koje bacamo dobivenu iskru ili žar. Gnjezdo treba napraviti na način da su iz vana grančice ,sijeno ,brezova kora i sl. a unutra (dio na koji bacamo iskru) što finiji materijali koji trebaju biti apsolutno suhi, poput fine suhe trave, pahuljastih suhih materijala iz biljaka, vate, finih vlakana iz užeta, pamuka iz jakne i sl.

Firesteel je naziv za sredstvo koje se sastoji od metalnog štapića i strugača (karbonski nož ili pločica) kojima dobivamo jake iskre. Pali se na način da firesteel približimo gnjezdu, fiksiramo strugač kojeg ne pomičemo, a metalni štapić vučemo prema sebi tako da ga stružemo od strugač.

Kremen ili drugi tvrđi kamen sa oštrim rubom također koristimo za dobivanje iskre uz pomoć metala kojeg udaramo od oštar rub kamena, ovdje je bitno spomenuti da za hvatanje ovakvih iskri je nužno prethodno pripremiti pougljene pamučne krpice koje će hvatati i najmanje iskre.

Bowdrill je tehnika koja se sastoji u dobivanju žara uz pomoć trenja drveta. Napravi se čvrst luk a tetivu možemo napraviti od vezice iz cipela. Zatim pravimo komad drveta koje će biti svrdlo oko kojeg omotamo tetivu luka, pomicanjem luka naprijed-nazad okrećemo svrdlo koje stvara trenje na drvenoj podlozi. Drvenu podlogu i svrdlo radimo obavezno od suhih materijala. Donji dio svrdla ide na podlogu koju fiksiramo lijevom nogom, a gornji na držač kojeg držimo lijevom rukom, na dijelovima gdje svrdlo dotiče podlogu i držač se naprave rupice/utori za svrdlo.

Aktivacijom svrdla na opisani način se utori prilagode svrdlu i nakon što podloga pocrni nakon malo dima prestajemo s radom i u rupicu na podlozi urezujemo V urez u koji će se sakupljati prašina nastala trenjem. Ispod podloge stavljamo list na koji će se sakupljati žar. Ponovno sastavimo podlogu ,svrdlo ,luk i držač i krećemo sa radom. U početku pokreti naprijed-nazad trebaju biti precizniji i mekši ,nakon čega postupno ubrzavamo proces dok se ne stvori bijeli dim. Potrudimo se da se dimi barem 10ak sekundi nakon čega pažljivo odlažemo luk i svrdlo, a u V urezu ćemo vidjeti crnu prašinu iz koje bi se trebalo lagano dimiti ako smo dobro radili. Lagano (!!) puhnemo u nju i ako se žar zacrveni spremni smo da je pomoću lista pažljivo prenesemo u gnjezdo, koje stisnemo lagano da žar prijeđe na isto i puhanjem u gnjezdo širimo žar uz istodobno stiskanje istog do dobivanja plamena. Ova tehnika zahtjeva dosta vježbe i nije uvijek pouzdana, osobito u lošim i teškim uvjetima (umor, vlaga, vjetar..).

Treća skupina koju ćemo ovdje opisati sastoji se u dobivanju vatre pomoću koncentriranja sunčeve svjetlosti, kao i prethodni opisani način, zahtjeva vježbu i nije uvjek pouzdano (ako nema sunca, vjetar puše i sl) . Sunčevu svjetlost koncentriramo u žarku malu točku u gnjezdo pomoću povećala ili leće iz fotoaparata. Kondom ili prozirnu vrećicu možemo napuniti bistrom tekućinom i pokušati kroz njega koncentrirati sunčeve zrake u jednu točku.

Također se može dno limenke ispolirati do zrcalnog sjaja pomoću čokolade ili zubne paste te odsjaj usmjeriti na gnjezdo. Tijekom koncentriranja svjetlosti moramo zaštiti proces od vjetra. Kada se lagano zadimi možemo puhati isto lagano da bi potaknuli širenje žari u gnjezdu i potom postupamo sa gnjezdom na način prethodno opisan u tekstu.

Ovdje je opisano nekoliko načina na koje možemo dobiti vatru, postoje još mnogi više ili manje primjenjivi u našem području, no sve ne možemo zahvatiti kroz jedan članak. Za sve izletnike koji borave u prirodi preporučljivo je znati barem nekoliko načina dobivanja vatre i nikada se ne bi smjeli pouzdati u samo jedan ili najlakši.

Za kralj bi podsjetili da je vještina paljenja vatre svakako jedna od najkorisnijih i najvažnijih za sve one koji borave u prirodi i da je preporučljivo što je više moguće skupljati znanja u ovom području te redovito uvježbavati vještinu paljenja vatre.

Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje s naglašenim estetskim, ekološkim, odgojno-obrazovnim, kulturno povijesnim i turističko rekreacijskim vrijednostima. Područje Parka prirode Biokovo zakonom je zaštićeni dio prirode i ima stroga PRAVILA PONAŠANJA te se stoga posjetitelje moli i upozoravamo da ne pale vatru i ognjišta osim na mjestima koja su uređena i posebno označena za tu namjenu!!

Ugodna vatra tijekom dnevnih i večernjih druženja te pripreme hrane na otvorenome svakako stvara posebnu atmosferu. Roštiljanje, pečenje kukuruza i sličnih namirnica u ovo su vrijeme prava poslastica ako želite imati nešto drugačiji objed od uobičajenog. Međutim, unatoč uživanju, opreza nikada nije dosta pa tako niti u ovom slučaju.

Neki od najbitnijih savjeta pri paljenju vatre u prirodi su sljedeći:

• ognjište te materijal za spaljivanje moraj se smjestiti na dovoljnu udaljenost od objekata i površina koje bi vatra i dim mogli ugroziti,

• loženje vatre potrebno je izbjegavati u slučaju jačeg vjetra,

• oko mjesta spaljivanja OBAVEZNO je očistiti odgovarajući sigurnosni pojas,

• ovisno o namjeni jačini vatre potrebno je osigurati nazočnost dovoljnog broja punoljetnih osoba sposobnih za gašenje požara,

• u slučaju gubitka nadzora nad vatrom, potrebno je odmah obavijestiti vatrogasce na broj telefona 193.

In addition to occasional writing here, Bojan is also running his own wilderness survival school blog (P.A.S. klub Lepoglava), which you can check out by clicking on this link.

Autor: P.A.S. klub Lepoglava
Photo: P.A.S. klub Lepoglava & Teo Bartulović & Bojan Migač as well as various other sources ;)
Source: P.A.S. klub Lepoglava
Copyright © HPD Sveti Jure Zagvozd 2012 - All Rights Reserved!