Ledenice na biokovu: Jarova rupa
Ledenica Jarova rupa nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Biokova iznad sela Župa, jugozapadno od vrha Sutvid (Sveti Vid) 1332 m u istoimenoj ponikvi 1175 m. Ledenica Jarova rupa je zahvaljujući akademiku Josipu Rogliću davne 1934. dobila prvi poznati nacrt nekog speleološkog objekta na Biokovu u disertaciji "Biokovo – fizičko-geografske osobine".
Ulazni otvor ledenice okrenut je prema sjeveru, a ista se nalazi na južnoj strani ponikve. Otvor ledenice okružuju vapnenačke stijene od kojih se odbijaju sunčeve zrake što isto pogoduje zadržavanju leda i snijega tijekom cijele godine. U nedostatku vode za najvećih ljetnih vrućina i bolje ispaše trave svoje blago Roglići su premještali iz predjela Čulija 900 m i Doci 700 m gdje su im staje u ponikvu Jarova rupa gdje su sagradili stanove (bit će posebno obrađeno) 1 sat hoda. Vadio bi se led u komadima ili snijeg kojeg bi otapali u drvenim koritima, a potom bi ga za piće prenosili u brimenicama (bremenica, vučija) na isti način bi napajali blago ako druge vode nije bilo.
Kako se vadio led iz ledenice pričao mi je i Stipe Roglić Baratić. U ledenicu se silazilo na način da bi stanovništvo odsjeklo stablo jele čije bi grane skratili te spustili do dna na led, a služilo bi kao ljestve. Stipe je kao mladić prije drugog svjetskog rata iz Čulije pošao donijet leda za pit iz Jarove rupe. Prigodom silaska jedna grana je pukla, a on je pao na dno i onesvijestio se.
Pronašle su ga Mande Turić Anđelijina i Zorka Miloš Marasova koje su došle isto po led, a izvukle su ga užetom. Zvale su upomoć i da je mrtav, a vijest se brzo proširila do sela jer tada je planina bila puna naroda. Kada se osvijestio ni sam nije znao koliko je to trajalo imao je sreću jer pri padu u ruci je imao sjekiru, vreću i uže ozlijede su bile modrice koje su dugo bile po tijelu.
Osim spomenute ledenice ovo područje bogato je i drugim speleološkim objektima. Ovi predjeli čuvaju 70 % stabala biokovske jele (abies biokovoensis) endemske vrste čija stabla dosežu visinu do 30m, a opseg do 4 m. Vrtača Velika Budina najveća je oaza jelove šume na cijelom Biokovu, a preko 50 % stabala bukve (Tagus silvatica) u Biokovu kao i najjužnija stabla tise (Taxus baccata L.) nalaze se ovdje.
Ledenica (speleološki objekt) je jama koja zbog svog specifičnog položaja (na većim nadmorskim visinama) i morfologije trajno pod utjecajem niskih temperatura, pa zadržava snijeg i led cijele godine. U ledenicama sa stropa kapa voda, koja se smrzava, i tako se stvaraju prozirne sige ledenice. Ljeti topliji zrak struji u jamu, kondenzira se na stjenke stijena i nastaje špiljska rosa. Zimi je smjer strujanja zraka obrnut. Stanovništvo ih je u nedostatku pitke vode u prošlosti često koristilo kao izvor pitke vode tijekom ljetne ispaše.
Sniježnice su speleološki objekti u kojima se snijeg zadržava tijekom cijele godine. Obično su to jame u stijenama koje imaju silazni kanal. Zimi se u njima akumulira hladan zrak koji ljeti, zbog veće gustoće hladnoga zraka, ostaje na dnu jame. Ulaz sniježnice smješten na većoj nadmorskoj visini i zaklonjen od sunca pogoduje zadržavanju snijega na dnu sniježnica čak i tijekom vrlo toplih ljetnih mjeseci. Temperatura zraka na dnu je oko 0°C.
Za download karte desni klik pa spremi vezu kao...
Autor: Stjepan Roglić, Siječanj 2013
Photo: Teo Bartulović; Stjepan Roglić
Kazivao: Cvitan Roglić, Župa 2013
Literatura: Akademik Josip Roglić "Biokovo – fizičko-geografske osobine" 1934; Dr. Ivo Rubić "Ispaša na Biokovi " Split 1929
Copyright © HPD Sveti Jure Zagvozd 2012 - All Rights Reserved!